Kolaps BHRT-a prijeti državi? Schmidt i EU traže hitne poteze..

BHRT pred gašenjem: Kada država ostane bez vlastitog glasa..

U zemlji u kojoj se političari godinama ne mogu dogovoriti ni oko osnovnih pitanja, javni servis ponovo je postao simbol dublje krize sistema. Upozorenje međunarodnih zvaničnika da bi Bosna i Hercegovina mogla ostati bez BHRT-a nije samo tehničko ili finansijsko pitanje — to je alarm koji govori o stanju države i njenog odnosa prema javnom interesu.

Zajedničko pismo visokog predstavnika Christiana Schmidta, ambasadora Evropske unije Luigija Sorece i šefa misije OEBS-a Ricka Holtzapplea jasno poručuje: kolaps BHRT-a značio bi kršenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, problem više nije samo dug ili nedostatak novca, nego pitanje funkcionalnosti države i njene sposobnosti da ispuni ono na šta se sama obavezala.

Javni radiotelevizijski servis nije obična medijska kuća. U demokratskim društvima on predstavlja prostor u kojem građani dobijaju informacije bez direktnog političkog ili komercijalnog pritiska. Upravo zato međunarodni zvaničnici naglašavaju da je stabilan javni servis dio evropskog puta BiH. Sloboda medija i pristup informacijama nisu apstraktni pojmovi — oni su temelj povjerenja između države i građana.

Paradoks situacije leži u činjenici da svi politički akteri deklarativno podržavaju evropske integracije, ali istovremeno godinama odgađaju rješavanje pitanja finansiranja javnog sistema emitiranja. BHRT se tako našao između političkih blokada, neriješenih zakonskih modela finansiranja i dugotrajnog institucionalnog nemara.

U pismu se posebno naglašava da rješenje postoji i da odgovornost nije na međunarodnoj zajednici, već isključivo na domaćim vlastima. Predloženo je hitno osiguravanje sredstava, uključujući mogućnost korištenja viška prihoda Regulatorne agencije za komunikacije. To znači da problem nije nerješiv — već politički.

Ako BHRT prestane s radom, posljedice neće biti samo gašenje jednog kanala. Time bi bio ugrožen cijeli javni RTV sistem, smanjio bi se medijski pluralizam, a građani bi ostali bez jednog od rijetkih prostora koji formalno pripada svima, a ne pojedinačnim političkim ili privatnim interesima. Dugoročno, to bi dodatno oslabilo ionako krhko povjerenje u institucije.

Zato pitanje BHRT-a nije pitanje televizije, nego pitanje prioriteta. Da li je javni interes važniji od političkih sukoba? Odgovor na to pitanje pokazat će koliko je Bosna i Hercegovina zaista spremna na evropske standarde o kojima njeni lideri često govore.

Ako javni servis nestane zbog neodlučnosti vlasti, to neće biti finansijski slom — nego politički poraz države pred vlastitim građanima.