Komšić i saudijski ambasador: Velike najave, hoće li biti velikih investicija?
Susret između Željka Komšića i novoimenovanog ambasadora Kraljevine Saudijske Arabije Anasa Abdulrahmana O. Al Wasedyja na prvi pogled izgleda kao protokolarna vijest: uručenje akreditiva, razmjena kurtoaznih poruka i naglasak na „prijateljskim odnosima“.
Međutim, iza diplomatskog jezika krije se nekoliko važnih pitanja koja se direktno tiču građana Bosne i Hercegovine.
Prvo, stalno ponavljanje formulacije da „ekonomski odnosi imaju realan potencijal“ već godinama prati slične sastanke. Potencijal postoji – ali potencijal sam po sebi ne puni budžet, ne otvara fabrike niti zadržava mlade ljude u zemlji. Običan čovjek s pravom pita: hoće li se iz tih lijepih riječi izroditi konkretne investicije, nova radna mjesta i stabilniji prihodi?
Saudijska Arabija je globalno značajan investitor, posebno kroz fondove koji ulažu u infrastrukturu, energetiku i turizam. Bosna i Hercegovina, s druge strane, ima hroničan problem nedostatka stranih ulaganja, sporog administrativnog aparata i pravne nesigurnosti. Tu dolazimo do ključne tačke: investitori ne gledaju samo političke izjave, već pravila igre – koliko su procedure jasne, koliko su ugovori sigurni i koliko je sistem predvidiv.
Za građane BiH, potencijalna saudijska ulaganja mogla bi značiti nekoliko stvari. Ako bi se realizovale investicije u turizam, to bi moglo otvoriti radna mjesta u hotelijerstvu, ugostiteljstvu i pratećim djelatnostima. Ulaganja u energetiku ili infrastrukturu mogla bi pokrenuti domaću građevinsku operativu i povećati potražnju za lokalnim firmama. U obrazovanju – stipendije, razmjene i projekti – šansa za mlade da steknu nova znanja.
Ali postoji i druga strana medalje.
Svaka strana investicija nosi pitanje transparentnosti: pod kojim uslovima dolazi kapital, kakve su obaveze države, ko ima koristi, a ko snosi rizik? Građani imaju pravo znati da li su dogovori ekonomski opravdani i dugoročno održivi. Jer loše ispregovaran sporazum može biti skuplji od izostanka investicije.
Širi kontekst je također zanimljiv. BiH već godinama balansira između različitih međunarodnih partnera – EU, SAD, Turske, zemalja Zaljeva. Razvoj odnosa sa Saudijskom Arabijom uklapa se u logiku diverzifikacije ekonomskih i političkih veza. To je racionalno: mala ekonomija ne može se oslanjati na jednog partnera. Međutim, balansiranje traži jasnu strategiju, a ne ad-hoc pristup od sastanka do sastanka.
Blaga doza satire ovdje se nameće sama: u BiH „realan potencijal“ često postaje najdugovječniji politički projekt. Potencijal nikad ne zastari, nikad ne bankrotira i nikad ne traži odgovornost. Dok potencijal traje, ljudi odlaze, plate stagniraju, a investicije se broje na kapaljku.
Zaključak je jednostavan i prizemljen. Susreti poput ovog nisu nevažni – naprotiv, oni su nužan dio međunarodnih odnosa. Ali građane zanima ishod, ne ceremonija. Ako se iz ovakvih razgovora izrode konkretni projekti, transparentni sporazumi i mjerljivi ekonomski efekti, onda diplomatski optimizam ima smisla. Ako ostane na nivou saopćenja, to će biti još jedna vijest koja je lijepo zvučala jedan dan, a već sutra bila zaboravljena. Mozete pogledati VIDEO ..
