Košarac upozorio da bi intervencija Schmidta bila “put bez povratka za BiH”
KOŠARČEVA RETORIKA O “NESTANKU DRŽAVE”: POLITIČKI RIZICI I POSLJEDICE ESKALACIJE OKO DRŽAVNE IMOVINE
Izjava ministra Staše Košarca da je pitanje državne imovine “crvena linija” te da bi eventualna odluka visokog predstavnika predstavljala “strmoglavu stranputicu iz koje neće biti povratka” još jednom pokazuje koliko je ova tema pretvorena u centralnu os političkih sukoba u Bosni i Hercegovini. Umjesto da se vodi kroz pravne procedure i ustavne nadležnosti, imovina je postala retorička poluga za mobilizaciju biračkog tijela i produbljivanje političkih rovova.
Suština problema je dobro poznata: Ustavni sud BiH je u više odluka jasno naglasio da državna imovina pripada državi Bosni i Hercegovini, a da entiteti njome mogu samo upravljati, ne i raspolagati kao titulari.
Ove odluke, bez obzira na politička neslaganja, pravno su obavezujuće. Pozivanje na Dejton i Ženevske principe u ovom kontekstu često zanemaruje činjenicu da nijedan međunarodni dokument nije iznad odluka domaćih institucija koje su nadležne za tumačenje Ustava.
Košarčeva tvrdnja da je imovina pitanje “nacionalnog identiteta” uklapa se u dugogodišnji narativ političkih struktura u Republici Srpskoj koje svaki pokušaj uređenja državne imovine predstavljaju kao napad na entitetsku autonomiju.
Ipak, ponavljanje upozorenja o “nepovratnom putu” stvara dodatni pritisak i političku dramatičnost koja malo doprinosi stvarnom rješenju. Upravo takva retorika povećava rizik od institucionalne blokade, što dugoročno ugrožava ekonomske procese, investicije i političku stabilnost zemlje.
Ni bošnjačke političke stranke nisu imune na pretjerivanja. Guranje zakona o državnoj imovini bez realnog kapaciteta da se obezbijedi entitetska saglasnost također doprinosi začaranom krugu političkih reakcija. Iako se zakonodavna inicijativa može smatrati legitimnim pokušajem da se provede odluka Ustavnog suda, insistiranje bez dogovora ostavlja prostor za dodatne tenzije i optužbe o “namjernim provokacijama”.
Težište problema ostaje nepromijenjeno: političke elite koriste državnu imovinu kao instrument za unutrašnju konsolidaciju i predizborne poruke, dok se građanima ostavlja osjećaj trajne neizvjesnosti. Umjesto prijetnji i ultimativne retorike, stvarni iskorak bio bi povratak dijalogu i poštivanju ustavnog poretka. Sve drugo samo produžava krizu i udaljava Bosnu i Hercegovinu od funkcionalnog političkog sistema.
Izvor: Oslobodjenje.ba/Slobodna.Bosna
