Tužna istina iz srca BiH: Dječak nema patike, majka grli kravu da zaboravi glad

Život na ivici: Porodica iz Gornje Rovne i dječak koji sanja skromne snove.

Dok se svakodnevno govori o brojkama, statistikama i rastu cijena, u tišini sela Gornja Rovan nadomak Busovače jedna porodica vodi bitku koja se ne vidi na grafikonima. Njihova realnost stane u nekoliko rečenica: skromna primanja, računi koji ne čekaju i želje koje su toliko male da bole.

U domaćinstvu Kovačević žive majka Ćerima, otac Azrudin i sin Muhamed. Njihov dom nije ispunjen luksuzom, nego brigom kako pregurati mjesec. Socijalna pomoć i povremene dnevnice jedini su izvor prihoda. Kada se podvuče crta i plate osnovni troškovi, ostaje – gotovo ništa.

Ćerima ne govori glasno o nevolji. Kaže da se čovjek mora boriti kako zna i umije, bez pružanja ruke pred tuđim vratima. Najviše vremena provodi u štali. Tamo je, kaže, mir. Njena krava Šarenka nije samo stoka, nego utjeha i osjećaj da ipak nešto imaju svoje. U tim trenucima zaboravi na neplaćene račune i prazniji frižider.

Najtiši, ali i najjači dio ove priče je Muhamed. Njegove želje nisu skupe: odjeća, patike, mogućnost da pomogne roditeljima. U vremenu kada djeca maštaju o telefonima i putovanjima, on sanja o osnovnim stvarima. Upravo ta skromnost najviše pogađa one koji su čuli njegovu priču.

Objava priloga izazvala je val reakcija. Na društvenim mrežama ljudi izražavaju tugu, ali i spremnost da pomognu. Jedni nude podršku, drugi postavljaju pitanje kako je moguće da porodice i dalje žive na rubu dostojanstva. Humanost i ogorčenje idu rame uz rame.

Priča porodice Kovačević nije izolovan slučaj, nego podsjetnik na stvarnost koju mnogi žive daleko od očiju javnosti. Ona ne traži sažaljenje, već priliku – da se radi, živi i planira bez stalnog straha od sljedećeg računa. A Muhamedova želja ostaje da visi u zraku kao jednostavno, ali teško pitanje: koliko malo je potrebno za osjećaj normalnog djetinjstva?

Izvor informacije: www.hayat.ba