Nema skrivanja, nema muljanja – Ramo Isak govori ono što drugi samo šapuću!
Federalni ministar unutrašnjih poslova FBiH, Ramo Isak, ponovo je izazvao buru reakcija javnosti — ovog puta zbog izjave koja odjekuje društvenim mrežama. Gostujući na Face TV-u, Isak je iskreno komentarisao trenutak kada je na Dan policije uručio zlatnu policijsku značku svom sinu Rusmiru, direktoru KPZ Zenica, i bez imalo zadrške priznao šta mu zapravo žulja savjest.
“Žao mi je što sam samo jednom sinu dao zlatnu značku. Ne pravdam se – da sam je davao, dao bih trojici mojih sinova zlatne značke”
Tvrdi da, da je sve bilo po njegovoj volji, sina Arnela i trećeg člana porodice takođe bi ponosno odlikovao. “Ja sam takav, ničeg se ne ustručavam. Žao mi je što je dobio jedan, a ova dva nisu. Možda se neće dobro osjećati”
No, Isak se ne skriva, jasno naglašavajući da sistem dodjele priznanja u MUP-u FBiH funkcioniše po strogim pravilima: značke se ne dodjeljuju po želji ministra, već na temelju prijedloga komisija i institucija, poput policijske akademije. Prema njegovim riječima, njegova svrha je bila samo da uruči značku – priznanje je, kaže, zaslužio kao direktor KPZ-a, ne kao sin ministra.
Ovaj potez izazvao je direktan odjek u javnosti: vijesti i snimci s Face TV-a odmah su postali viralni, a komentari eksplodirali od kritika i podrške. Jedna od najcitiranijih objava smatra ovu izjavu kao potvrdu da Isak ne vidi ništa sporno u luksuzu za vlastitu familiju.
No, reakcije stručne političke javnosti i građana prilično su različite. Dok jedni vide nepotizam i pogodovanja, drugi ističu transparentnost postupka. Ali najglasniji su oni koji poručuju: “Ako je to samo osjećaj krivice zbog jednog sina, što ne uručiti značke i ostalima?”.
U međuvremenu, ministar se pohvalio i titulom “najministra Evrope”, aludirajući na međunarodna priznanja i uspjehe u svojoj karijeri
Šta kaže stručnjak?
Nezavisni analitičari upozoravaju: iako je procedura navodno zadovoljena, “javnost percipira porodicu Isak kao privilegovanu elitu”. Dodaje se da bi, da se značke dijelile po svim kriterijima i bez emocija, možda danas svi tri sina imali zlatnu policijsku značku — ali to bi otvorilo još veće pitanje o etici i raspodjeli moći.
Za kraj..
Ministar Isak je ostao dosljedan: ne žali za riječima i ne krije emocije, ali ostaje da se vidi hoće li javnost i politički oponenti prihvatiti njegovu teoriju komisija i ugleda institucija kao opravdanje. Jedno je sigurno – “Da sam htio”, ostavlja snažan politički utisak i otvara mnogo pitanja o granicama moći i porodične politike.
