ZAPADNA LICEMJERNOST NA MAKSIMUMU: “Iran želi rat” – jer se našao okružen američkim vojnim bazama?!

U moru propagandnih naslova koji se svakodnevno plasiraju javnosti, jedna slika posljednjih dana izazvala je žestoke reakcije na društvenim mrežama. Na njoj – mapa Bliskog istoka prekrivena američkim vojnim bazama koje poput obruča okružuju Iran. Ispod nje stoji sarkastičan natpis: “Iran želi rat, pogledajte kako su ugurali svoju zemlju među američke vojne baze.”

Ova rečenica, iako satirična, zapravo otkriva duboku istinu – sliku svijeta kakvu mainstream mediji uporno prešućuju. Dvostruki standardi i otvoreno licemjerje Zapada, osobito Sjedinjenih Američkih Država, prema Iranu ponovo dolaze pod reflektor.

Dok politički i vojni lideri SAD-a neprestano tvrde da je Iran „prijetnja stabilnosti regije“, prešućuje se činjenica da je upravo američka vojska ta koja drži stotine baza u neposrednoj blizini iranske granice. Za usporedbu, Iran nema nijednu vojnu bazu izvan svojih granica – ni u Europi, ni u Latinskoj Americi, ni oko SAD-a. Pa ipak, narativ ide ovako: Iran je agresor, SAD je mirotvorac.

Posebno je ironično to što je američka obavještajna zajednica nedavno zaključila da Iran ne radi na razvoju nuklearnog oružja. Uz to, sva njihova nuklearna postrojenja pod strogim su nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Ipak, ta činjenica očito nije dovoljno „zgodna“ da bi našla mjesto u udarnim terminima CNN-a ili BBC-a.

Zabrinjavajuće je i to što europske zemlje, uključujući Hrvatsku, slijepo slijede vanjsku politiku Washingtona – bez razmišljanja, bez otpora. Jedan domaći komentator ogorčeno poručuje: „Sram me je što je Hrvatska dio te politike.“

Tako se postavlja pitanje: Tko zaista kroji američku vanjsku politiku? Odgovor na to pitanje, kako neki tvrde, krije se u utjecaju moćnih lobija poput AIPAC-a – Američko-izraelskog odbora za javne poslove – koji, prema brojnim analitičarima, igra ključnu ulogu u oblikovanju agresivne politike prema Bliskom istoku, a naročito prema Iranu.

Dok god se ovakve slike budu tretirale kao satira, a ne kao realnost, a mainstream narativi oblikovani bez prostora za kritičko promišljanje – svijetu prijeti daljnja militarizacija i opasnost od novog velikog sukoba. A Iran, okružen bazama i pod stalnom prijetnjom, ostaje prikazan kao glavni zločinac samo zato što ne želi plesati po taktovima koje svira Washington.