Pritisak na Hrvate u Srbiji: ‘Brisanje’ manjinske kulture pod pritiskom vlasti
Brisanje identiteta umjesto zaštite – hrvatski zastupnici o položaju Hrvata u Srbiji”
Zastupnici HDZ i MOST, konkretno Zvonimir Troskot i Jasna Vojnić, ustali su u Saboru upozoravajući da položaj hrvatske nacionalne manjine u Subotica i šire u Srbiji daleko nadilazi problem – smatraju da se radi o sustavnom „brisanje“ manjinskog identiteta.
Troskot je iznio tvrdnju da Srbija, putem lokalnih odluka, ne poštuje manjinska prava nego nastoji preoblikovati kulturu i identitet Hrvata: „Srbija želi odlučivati ne samo o jeziku na kojem će hrvatska djeca učiti, nego i o sadržaju njihove kulture i oblikovanju njihovog identiteta. To nije poštovanje nacionalnih manjina, to je njihovo brisanje. I to, paradoksalno, našim novcem.“
Kao konkretan primjer naveo je situaciju u Tavankutu, gdje je vrtić izgrađen sredstvima hrvatske Vlade namijenjen prvenstveno djeci hrvatske manjine. Ipak, kako tvrde zastupnici, lokalna vlast u Subotici donosi odluku da će u tom vrtiću djeca biti odgajana ne samo na hrvatskom već i na srpskom jeziku – sve to bez realnog broja hrvatskih odgojitelja i prema tvrdnjama, s otkazima onima koji su govorili na hrvatskom.
Vojnić je posebno kritizirala obrazloženje da „nema kadra na hrvatskom jeziku“ – navela je da je u pravilu licenciranih odgojitelja upravo tri puta više nego što je potrebno, ali su „ili dobili otkaz jer su navodno sudjelovali u prosvjedima, ili nisu bili podobni“.
Prema njenim riječima, radi se o “izuzetno nekorektnom potezu” čiji su dugoročne posljedice za Hrvate u Srbiji potencijalno vrlo ozbiljne.
Zastupnici pozivaju hrvatsku vladu i ministarstvo vanjskih i europskih poslova da napuste dosadašnju retoriku „slanja prosvjednih nota“ i umjesto toga djeluju konkretnije: „Vrijeme je da preispitamo svaki euro koji iz našeg proračuna odlazi u projekte gdje se naš identitet ponižava. Stoga trebamo stati iza hrvatske manjine u Srbiji, ne samo riječima, nego i djelima.“
Iz Beograda, do zaključenja ovog teksta, nema javne reakcije srbijanske strane na navedene navode. Ostaje nejasno hoće li se konkretni koraci poduzeti – kako u smislu promjene politike lokalnih vlasti u Subotici, tako i u smislu zaštite prava hrvatske manjine u Srbiji.
Jasno je da, dok se u Hrvatskoj financiraju srpski kulturni centri, kako ističu Troskot i Vojnić, hrvatska manjina u Srbiji svjedoči ograničenjima u samoodređenju vlastite kulture i jezika. Pitanje sada glasi: hoće li Hrvatska, uz riječi podrške, poduzeti mjere koje će zaista štititi identitet i prava svoje manjine u susjednoj državi – ili će ova upozorenja ostati samo retorički dio parlamentarne rasprave?
