Prva škola u S. Makedoniji s imenom Alije Izetbegovića – ovo je njena priča

Osnovna škola u Ljubošu u Sjevernoj Makedoniji od sada ponosno nosi ime Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Ova važna vijest objavljena je od strane direktorice škole, Samre Bačevac, koja je bila ključna figura u ostvarivanju ove ideje.

U svom emotivnom obraćanju, direktorica Bačevac je naglasila da iza ovog historijskog trenutka stoji mnogo truda, upornosti, i vjere u ispravnost vizije koju je imala:

“Kad se ide srcem, nema prepreke koju vjera i upornost ne mogu savladati. Bila sam odlučna da škola u Ljubošu postane centralna škola i da ponosno nosi ime Alije Izetbegovića. Na tom putu bilo je mnogo izazova, nerazumijevanja, pa i otvorenog osporavanja. Mnogi su govorili da je to nemoguće. Ali ja sam vjerovala. I uspjela sam do svog cilja!”

Naglasila je da su u ovom procesu ključnu ulogu odigrali pojedinci koji su, iako malobrojni, imali veliku vjeru i snagu da podrže ovu inicijativu:

“Zahvaljujući malom broju ljudi koji su stajali uz mene, koji su vjerovali u viziju i u pravdu, danas je ta ideja stvarnost. Škola sada ima svoj pečat, svoje ime i svoj identitet. I JA SAM S PONOSOM OFICIJALNO PRVI DIREKTOR TE ŠKOLE.”

Ovo imenovanje nije samo simboličan čin, već i snažna poruka zajednici – da se predanost, istrajnost i istina isplate.

“Ovo je više od lične pobjede. Ovo je dokaz da je moguće mijenjati stvari kad stojite iza istine, kad ne odustanete.”

Ime Alije Izetbegovića, čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u historiji BiH i cijelog Balkana, sada živi i u obrazovnoj instituciji u Ljubošu – kao trajni podsjetnik na borbu za pravdu, slobodu i dostojanstvo.

Otvorenjem ove škole, otvorena su i vrata budućim generacijama koje će odrastati u duhu mira, obrazovanja i međusobnog poštovanja, vrijednosti koje je i sam Alija Izetbegović zastupao.

Saznaj više ⬇️

Napomena:
Tekst koji slijedi je satiričnog karaktera i predstavlja humorističnu interpretaciju stvarnih političkih događaja i izjava. Cilj teksta nije dezinformacija, već kroz ironiju i pretjerivanje ukazati na društvene i političke apsurde. Sadržaj ne odražava stvarne stavove osoba koje se pominju, niti ga treba tumačiti kao doslovan prikaz događaja.

Putinov nečovjek? Dodik ide opet u Rusiju, samo da se “slučajno” sretne s Vladimirom

Veza između ruskog cara XXI stoljeća Vladimira Vladimiroviča Putina i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika očiglednija je od pokušaja da se sakrije loš šlag na torti.

Iako Dodik uporno tvrdi da “nije Putinov čovjek”, njegovi česti izleti u pravcu Moskve, gdje je već otvorio turistički folder “Rusija za početnike i napredne poltrone”, govore drugačije.

Ovih dana Dodik je najavio novi love tour u Rusiju – treći po redu u samo tri mjeseca. Ako ovim tempom nastavi, uskoro će imati više posjeta Putinu nego što ima RS delegacija u vlastitoj zemlji.

Povod? Peterburški međunarodni ekonomski forum, odnosno službeni razlog da se još jednom uhvati Putinove ruke u znak “slučajnog” susreta koji će biti najavljen tri sedmice unaprijed i snimljen iz tri ugla, uključujući i dronom.

Podsjećamo, Dodik je već dvaput bio u Rusiji otkako je Sud BiH odlučio da ga podsjeti da i zakoni postoje.

Prvi put je to bio “radni” susret u aprilu, gdje je Dodik objasnio da mu je to već 26. susret s Putinom – brojka koja polako ulazi u sferu brakova sa zlatnom godišnjicom.

Drugi put se desio u maju, jer, kako reče Dodik, Dan pobjede je savršen trenutak za jedan politički piknik pod kremaljskim nebom.

“Ja nisam Putinov čovjek”, ponavlja Dodik kao da pokušava uvjeriti i samog sebe, dok istovremeno ponosno ističe da će opet letjeti u Rusiju – ovaj put u junu, jer, zašto ne. Ako ništa, skuplja milje.

Rusija, koja svesrdno podržava Dodikove geopolitičke bajke, sada djeluje zainteresovanije za Republiku Srpsku nego Srbija, koja se, doduše, previše bavi svojim unutrašnjim haosima da bi primijetila da je izgubila status najboljeg prijatelja. Izgleda da je Moskva sada novi BFF.

Za Dodika, Rusija je topli geopolitički zagrljaj – uz tankove, gasne aranžmane i prijateljsku podršku u “nenamjernom” rušenju državnih institucija.

Za Putina, RS je strateški bingo – mali entitet s velikim snovima, smješten na raskrsnici EU, NATO-a i zdravog razuma.

Čak su i u CEPA-i, američkom think tanku specijalizovanom za čitanje između ruskih redova, shvatili da Moskva koristi Dodika kao daljinski upravljač s baterijama iz Sibira.

Prema njihovom izvještaju, BiH je postala drugi front Kremlja u Evropi, dok je Dodik glavni izvođač radova – povlači se iz institucija, prijeti secesijom i povremeno izgovori “Dejton” više puta u jednom danu nego što se izgovara “dobar dan” u Narodnoj skupštini.

Da stvar bude još teatralnija, ruski ambasador u UN-u, Vasily “Dramski Prvak” Nebenzya, nedavno je demonstrativno napustio salu dok je govorio Christian Schmidt, visoki predstavnik kojeg Rusi ne priznaju. To je vjerovatno bio pokušaj diplomatske verzije “ne igram se više!”, iako bi možda bilo učinkovitije da je zalupio vratima.