ŠAMPIONI ŠUTNJE: Parlament RS otkriva novu dimenziju nerada!
BANJALUKA – Dok građani muku muče s inflacijom, kreditima i cijenama mesa koje se pretvaraju u luksuz ravnopravno s kavijarom, postoji jedno magično mjesto u Republici Srpskoj gdje je ćutanje ne samo vrlina – već i izvor redovne mjesečne zarade od nekoliko hiljada maraka. Dobro došli u Narodnu skupštinu Republike Srpske, dom “ćutologa”, poslanika čiji je najveći doprinos demokratiji – tišina.
Pet heroja tišine, čuvari verbalne apstinencije, već dvije i po godine nijemo posmatraju kako se zakoni usvajaju, krize raspravljaju i opozicija galami. Njihova imena možda nisu poznata po govorništvu, ali u rubrici “prenosnici plate” svakako su među šampionima, prenose Nezavisne.N..
Tu su Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić iz SNSD-a, koji su očigledno zaključili da je tišina zlata vrijedna – pogotovo kad je honorisana skupštinskom platom. Dakić je, zanimljivo, svoju školu ćutanja započeo u DEMOS-u, a magistrirao u SNSD-u – dokaz da je politička mobilnost moguća i bez ijedne riječi.
Ne smijemo zaboraviti ni dvoje neokaljanih retorikom iz DNS-a – Nikolina Šljivić i Predrag Nešić, koji se drže devize: „Zašto pričati kada šutnjom možeš zaraditi isto?“ Nešić je, prema nezvaničnim podacima, ozbiljno razmatran za ulogu u dokumentarcu “Lica bez tona: Parlamentarna tišina u tri čina.”
Tišina kao politička strategija
“Ćutolozi” su, kako tvrde stručnjaci, zapravo strateški raspoređeni dizači ruku. Ne ometaju vođu, ne postavljaju pitanja, ne kvare atmosferu. Ukratko – savršeni poslanici.
“Njihov zadatak nije da govore, već da dižu ruke kad treba. I to ne bilo kako – nego tačno po uputstvu”, objašnjava komunikolog Mladen Bubonjić. “Oni su zapravo najvažnije karike u lancu odlučivanja. Nisu tu zbog naroda, već zbog partije. A narod? Pa, on se sjeti za koga je glasao tek kad mu stigne račun za struju.”
Narodni poslanik kao Zen majstor
Poslanici Mišić i Šljivić (drugi Šljivić, za kolekcionare) još nisu stigli do izražaja, jer su novajlije. No, sudeći po atmosferi i tempu u NSRS, vrlo brzo bi mogli dostići nivo “pasivne efikasnosti” kakvom se ponose njihove starije kolege.
Novinar Goran Dakić se prisjetio legendarne Ivane Lovrić koja je četiri godine bila u parlamentu, a izgovorila ukupno nula riječi. Na pitanje zašto – odgovor je bio: “Držim do svoje riječi.” I eto, neki ljudi drže do svog automobila, neki do porodice – a naši poslanici, eto, drže do tišine.
Vukan protiv tišine
Nasuprot ovoj tihoj eliti, Nebojša Vukanović je politički beatbox – stalno u akciji, s pitanjima, replikama i povicima. Toliko da su mu već više puta oduzimali riječ, izbacivali ga, i najvjerovatnije mu razmišljaju ugraditi tihi mod.
Dok jedni dižu ruke, a drugi dižu buku – narod gleda i diže kredite.
Napomena redakcije:
Iako tekst koristi satirični ton kako bi ukazao na apsurde političke stvarnosti, svi podaci o radu narodnih poslanika preuzeti su iz zvaničnih izvora i predstavljaju stvarno stanje u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Svrha članka je da na duhovit, ali kritički način skrene pažnju javnosti na problem pasivnosti izabranih predstavnika i potrebu za većom odgovornošću prema građanima koji su im dali povjerenje.
