Skandal u vrhu FBiH: Nikšić radi ono što je ranije napadao
Ista pravila, različita mjera: Kada princip važi samo kad odgovara..
Bosanskohercegovačka politika ponovo je pokazala staru boljku – pravila se brane dok su tuđa, a relativizuju kad postanu vlastita. Posljednja rasprava oko rada Fiskalnog vijeća BiH otvorila je ozbiljno pitanje političke dosljednosti, ali i povjerenja građana u institucije koje odlučuju o novcu svih nas.
Naizgled tehnička stvar – dnevni red telefonske sjednice Fiskalnog vijeća – završila je kao politička blokada. Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić odbio je da da saglasnost dok se ne sačeka odluka Ustavnog suda BiH o tome da li je aktuelna vlada Republike Srpske uopšte zakonito formirana. Njegov stav ima logiku: ako je nešto neustavno, onda ne može biti ni normalan partner u odlučivanju o državnim finansijama.
Međutim, problem nastaje kada se pogleda unazad. Ne tako davno, sličan potez povukao je Zijad Krnjić iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH. On je tada insistirao na razjašnjenju finansijskih odnosa između entiteta, upozoravajući da Federacija godinama gubi novac koji joj pripada. Umjesto razumijevanja, dočekale su ga oštre kritike – među najglasnijima bio je upravo Nikšić, koji je taj potez nazivao blokadom i politizacijom.
Politički analitičari upozoravaju da je suština problema upravo u tom dvostrukom aršinu. Kada potez ide u prilog „našoj“ politici, on je principijelan i odgovoran. Kada ga povuče neko drugi, tada je destruktivan i opasan. Politolog Adis Arapović ističe da se javni interes prečesto gura u stranu, dok stranački računi dolaze na prvo mjesto, iako se radi o pitanjima budžeta, zakonitosti vlasti i funkcionisanja države.
Sličnog je mišljenja i direktor IFIMES-a Zijad Bećirović, koji naglašava da se u oba slučaja koristi isti institucionalni mehanizam – čekanje odluke nadležne institucije. Razlika je samo u političkom kontekstu i tome ko je povukao potez.
Za građane, koji svakodnevno osjećaju posljedice loših odluka, ovakve igre principima znače samo jedno – dodatno slabljenje povjerenja u sistem. Ako se pravila primjenjuju selektivno, onda više nisu pravila nego oružje u političkoj borbi. A država u kojoj to postane norma, plaća visoku cijenu.
Izvor informacije: Hayat.ba
