Sramotan govor Milorada Dodika: Samoproklamovani “zaštitnik Srba”, a zapravo obični Bosanac koji širi mržnju.
Na predizbornom skupu SNSD-a u Istočnom Sarajevu, Milorad Dodik još jednom je demonstrirao svoj dobro poznati politički “rukopis”: huškanje, podjele i sramotna retorika koja već godinama truje ionako krhke odnose u Bosni i Hercegovini.
Njegov nastup, kako navodi Crna-Hronika, izazvao je šok i zgražanje javnosti – sasvim očekivana reakcija na riječi čovjeka koji je već odavno pretvorio politički govor u disciplinu izazivanja straha i mržnje.
“Ovaj grad ne smije dozvoliti novu islamizaciju.”
(komentar javnosti: Klasična
manipulacija – izmišljena prijetnja za jeftine političke poene.)
“Pustite vi te priče – isti smo ljudi. Nismo ista vjera.”
(komentar javnosti: Ako smo ljudi, zašto insistiraš na podjelama? Vjera nije oružje, ali Dodik je uporno koristi kao da jeste.)
“Niko ne laže gore i više od Turčina.”
(komentar javnosti: Otvoreni rasizam iz usta čovjeka koji tvrdi da vodi narod – a zapravo ga vodi unazad.)
“Moramo da se suprotstavimo velikom muslimanskom nacionalizmu koji je pretvoren u politički islam.”
(komentar javnosti: Stara matrica – izmisli prijetnju, predstavi sebe kao ‘branitelja’, i nadaj se da niko neće primijetiti stvarne probleme u entitetu.)
Dodikova retorika, prepoznatljiva po brutalnim etničkim i vjerskim podjelama, podsjetila je mnoge na najmračnije periode devedesetih, kada je sličan jezik bio uvod u nasilje, progon i tragediju. Njegove riječi nisu “lapsus”, nisu “predizborno pretjerivanje” – one su politička strategija.
Politički analitičari i organizacije za ljudska prava saglasni su: Dodik namjerno podiže tenzije pred izbore, igrajući na strah i stare rane, jer zna da je to jedini način da mobilizira glasače u atmosferi ekonomske stagnacije, masovnih odlazaka mladih, siromaštva i urušavanja institucija u Republici Srpskoj.
Dok on govori o “islamizaciji”, građani u RS-u odlaze iz zemlje jer nemaju perspektivu.
Dok on optužuje muslimane za sve i svašta, bolnice se urušavaju, plate stagniraju, a korupcija buja.
Dok on dijeli ljude po vjeri, stvarni problemi ostaju netaknuti – što mu, naravno, savršeno odgovara.
Iz bošnjačkih političkih i društvenih krugova stižu jasne osude uz zahtjev domaćim i međunarodnim institucijama da reaguju na govor mržnje. No, pitanje je hoće li iko imati političke volje, ili će se ponovno čekati da se situacija zapali?
Nije prvi put da Milorad Dodik koristi javne skupove kao pozornicu za širenje netrpeljivosti prema Bošnjacima, muslimanima, pa čak i samoj državi Bosni i Hercegovini. Već godinama njegove izjave destabilizuju političku scenu i uranjaju zemlju u novi krug nepotrebnih tenzija.
Predizborna kampanja tek počinje, a Dodik je već povukao najniže poteze. Ostaje pitanje: dokle će institucije šutjeti i koliko će još društvo tolerirati političare koji se hrane podjelama?
Jer jedno je jasno – ovakvi govori nikada nisu samo riječi.
U historiji ove zemlje, oni su uvijek bili uvod u nešto mnogo gore.
