SUDSKI PREOKRET KOJI TRESE REGION: Hrvatska odobrava izručenje, kafica u Sarajevu je spremna!

U nekoliko objava objavljenih danas, 10. septembra 2025., izvještava se da su svi sudovi u Hrvatskoj potvrdili da su ispunjeni pravni uvjeti za izručenje Zorana Galića Bosni i Hercegovini. Tako je, prema portalu Žurnal, „odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mora značiti ništa u smislu izručenja njegovog branjenika Bosni i Hercegovini“ – citat kojim advokat Ivan Gržić ističe diskreciju ministra pravosuđa u ovom postupku.

U članku portala Fokus.ba navodi se da je Ustavni sud odbio žalbu, pritom je utvrđeno da su sudovi „na ustavnopravno prihvatljiv način protumačili i primijenili“ međunarodni Ugovor o izručenju, te da „nije dokazao da bi mu u kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini prijetila opasnost u smislu povrede članka 3. Konvencije“

Advokat Galića tvrdi da u praksi ne postoji reciprocitet pri izručenju, te da je predmet „prati niz suspektnih okolnosti“ te da proces ima politički naboj – „kao pripadnika hrvatskog naroda \[htjeli su ga] minorizirati, diskreditirati i odstraniti”.

S druge strane, mediji poput N1 BiH smatraju da je „konačnu odluku sada mora donijeti ministar pravde Hrvatske Damir Habijan, a njegov potpis znači i kraj višemjesečne pravne bitke“..

Prema Slobodnoj Dalmaciji, budući da je Galić iscrpio sve pravne puteve, „ostalo je još jedino da njegovo izručenje svojim potpisom ‘blagoslovi’ aktualni ministar pravosuđa Damir Habijan..

Analiza ključnih citata i retorika

1. „Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mora značiti ništa u smislu izručenja njegovog branjenika BiH.“

**Značenje i poruka:** Ovaj citat odražava suštinsku razliku između sudskog utvrđivanja (da postoje formalni uvjeti za izručenje) i konačnog izvršenja (koji je predmet političke odluke). Advokat time upozorava da su sudske odluke samo formalni korak, a da realno izručenje ovisi o političkoj volji ministra.

**Potencijalne posljedice:** To otvara prostor za politizaciju pravosuđa, gdje se sudska odluka može ignorisati ili odlagati iz političkih ili diplomatskih razloga, što narušava percepciju vladavine prava i diskriminacije sudske i izvršne moći.

2. „Nije dokazao da bi mu u kaznenom postupku u BiH prijetila opasnost u smislu povrede članka 3. Konvencije.“

**Značenje i poruka:** Sud je ocijenio da Galić nije iznio dokaznu osnovu da bi mu bila ugrožena prava poput zabrane nečovječnog postupanja — ključna stavka u kontekstu zaštite ljudskih prava.

**Potencijalne posljedice:** Time je sudačka instanca suštinski odbacila argument njegovog branjenja da bi mu u BiH bila ugrožena sigurnost ili osnovna prava. To jača pravni temelj za izručenje, ali dodatno komplicira njegovu obranu i politički narativ da se radi o montiranom, diskriminatorskom procesu.

3. „Kao pripadnika hrvatskog naroda koji se nastoji minorizirati u svim političko-pravnim strukturama BiH… diskreditirati i odstraniti.“

**Značenje i poruka:** Izjava baca svjetlo na etnički složen kontekst Bosne i Hercegovine, implicirajući da je optužnica instrument etničkog marginaliziranja. Time se pojačava osjećaj političke i identitetske ugroženosti.

**Potencijalne posljedice:** Ovakva retorika izaziva nacionalističke tenzije i dodatno polarizira javno mnijenje. Može dodatno opteretiti odnose između hrvatskih političkih aktera i standardne pravne procedure, kao i odnose BiH i RH.

4. „Ne postoji reciprocitet… predmet prati niz suspektnih okolnosti… ne bi imao pravično suđenje…“

**Značenje i poruka:** Advokat koristi argument o nepostojanju uzajamne prakse izručenja te sumnjivoj prirodi samog postupka da ospori poštenje i fer karakter suđenja u BiH.

**Potencijalne posljedice:** Takvi argumenti mogu biti uvod u dugotrajne političke i diplomatske pregovore, stvarajući dodatni pritisak na ministra da izručenje odbije, čak i unatoč utvrđenim pravnim osnovama. Tako se pravni proces pretvara u predmet političkih kalkulacija.

Ton, retorika i politička namjera

Ton objava je ozbiljan i kritički, prezentiran kroz konstrukciju „pravno-političke bitke“. Naglašava se razlika između formalne pravne opravdanosti i stvarnog (političkog) ishodnog djelovanja.

Retorika ima višeslojnu funkciju:

* **Advokatska linija** naglašava nepravde i političko progonstvo.
* **Sudski ton** potvrđuje pravedan, proceduralan kontekst.
* **Medačka prezentacija** – isticanje konačne odluke koja je pri „potpisu ministra“, poziva na očekivanje dramatičnog iskoraka u životu bivšeg dužnosnika.

Politička namjera je očigledna: dio javnosti želi vidjeti Galića ili kao žrtvu nacionalnog progona ili kao dokaz pravne procedure. Tekstovi balansiraju između ove dvije percepcije, što može mobilizirati emocije među etnički složenim čitateljstvom.

Zaključak

Pravosuđe Hrvatske je potvrdilo da su formalni zakonski uvjeti za izručenje Zorana Galića Bosni i Hercegovini ispunjeni, no njegova sudbina sada leži u diskrecijskoj odluci ministra Damira Habijana. Suočeni smo sa klasičnim sudarom pravnog i političkog: iako su sudovi uglavnom potvrdili zakonitost postupka, politička odluka može narušiti percepciju neovisnog i pravednog pravosuđa.

**Upozorenje za čitatelje:** Ovakvi slučajevi pokazuju koliko pažnje treba posvetiti razdvajanju pravne procedure od političkog arbitražnog djelovanja i koliko je važno osigurati transparentnost u donošenju konačnih odluka.

**Pitanje za razmišljanje čitateljima:** Da li u ovakvim situacijama pravna praksa gubi na vrijednosti ako izvršna vlast može zakonsku presudu jednostavno poništiti svojim potpisom?