SULJAGIĆ BEZ MILOSTI: “Neću plakati za UN-om, znam šta su radili 1995.”
Odluka Sjedinjenih Američkih Država da se povuku iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za ratne zločine izazvala je niz reakcija u regionu, ali jedna se posebno izdvojila po direktnosti i težini izgovorenih riječi.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić poručio je bez zadrške da u ovom potezu Washingtona ne vidi nikakvu tragediju, niti razlog za paniku.
Za razliku od mnogih koji ovu odluku doživljavaju kao udar na međunarodnu pravdu, Suljagić smatra da se radi o realnom trenutku da se jedno poglavlje konačno zatvori. Prema njegovim riječima, povlačenje SAD-a praktično znači prestanak finansiranja institucije koja, kako kaže, godinama postoji bez jasne svrhe i stvarnog učinka.
Tri decenije nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida u Srebrenici, Suljagić postavlja jednostavno pitanje – čemu više služi ta institucija i za koga ona uopće radi?
Posebno osjetljivo pitanje, prema njegovom mišljenju, jeste sudbina arhiva. U tim dokumentima nalaze se svjedočenja, dokazi i glasovi porodica žrtava, pohranjeni godinama daleko od onih kojih se najviše tiču.
Alarm iz Washingtona: Puljić najavljuje težak rasplet za Zapadni Balkan
Suljagić naglašava da je krajnje vrijeme da se jasno odluči gdje će taj arhiv biti smješten i kakav će pristup imati Bosna i Hercegovina. Kako tvrdi, uprkos brojnim zahtjevima i pismima, odgovora iz Mehanizma nema, dok se istovremeno vode pregovori s drugim evropskim institucijama o preuzimanju arhive.
U takvom ponašanju vidi odnos koji naziva kolonijalnim – odnos u kojem se ignorišu oni koji su najviše stradali, a odluke se donose bez njihove saglasnosti. Suljagić ističe da je stvarni utjecaj Tribunala odavno oslabio i da se danas sve svodi na povremene konferencije i formalna obraćanja, bez suštine.
Zato odluku SAD-a vidi kao priliku, a ne prijetnju – šansu da se konačno riješe otvorena pitanja koja su godinama gurana pod tepih. Na kraju, njegova poruka bila je brutalno jasna i duboko lična: za sudbinom UN-ovih zvaničnika neće tugovati, jer je, kako kaže, još 1995. vidio kako sistem izgleda kada je najviše trebao štititi nedužne.
