Teško je biti fin u šugava vremena..“Fenomen Branko Blanuša”
TEŠKO JE BITI FIN: “Fenomen Branko Blanuša” u vremenu nervoze, populizma i prostakluka
U političkom ambijentu u kojem dominiraju buka, uvrede i stalna mobilizacija straha, pojava kandidata poput Branka Blanuše djeluje kao anomalija.
Njegov pristup – odmjeren, nenametljiv i pristojan – došao je u trenutku kada se čini da se kulturni i politički prostor sve više naginje ka radikalizaciji i grubosti. Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske nisu bili samo izbor između dva kandidata, nego svojevrsni test: postoji li još prostor za “finu”, razumnu politiku?
U javnosti se nerijetko čuje teza da Blanušin rezultat duguje protestnim glasovima, odnosno građanima koji su glasali “protiv Dodika” više nego “za Blanušu”.
Taj argument, iako privlačan svojom jednostavnošću, zanemaruje širu sliku. Protestni glasovi, ako ih je bilo, nisu nastali u vakuumu – nastali su u ambijentu u kojem se pristojnost uopće pojavila kao politička alternativa.
U vremenu kada je glasno najčešće pobjeđivalo razumno, Blanuša je biračima ponudio nešto što u političkom prostoru RS odavno nije viđeno: razgovor umjesto galame, argument umjesto parole, pristojnost umjesto uvrede.
Njegov suzdržan odnos prema Dodikovoj retorici, koja je tokom kampanje dosezala nove razine agresije i podjela, dodatno je naglasio kontrast između dvije vrste politike. Dok je vladajuća struktura posezala za provjerenom taktikom mobilizacije kroz strah i etničke barijere, Blanuša je insistirao na univerzalnim vrijednostima i propitivanju stvarnih izazova – ekonomskih, socijalnih i demografskih.
Takav pristup je za mnoge bio osvježenje, ali i test strpljenja birača. Jer lako je ući u politički ring koristeći isti arsenal kao protivnik – mnogo je teže ostati dosljedan, odmjeren i pristojan kada je politički teren kontaminiran uvredama. Upravo zato je rezultat izbora, bez obzira na njegovu konačnu aritmetiku, poruka o tome da i u RS postoji značajan broj građana koji žele drugačiji ton, drugačiji rječnik i drugačiji stil vođenja politike.
Šira pouka “fenomena Blanuša” nadilazi entitetske granice. U društvima iscrpljenim decenijama kriza i političkog nadvikanja, pristojnost se često doživljava kao slabost. Međutim, povijest pokazuje da politička stabilnost i društvena kohezija ne nastaju iz bučne agresije, nego iz spremnosti na dijalog i odgovornost. S druge strane, populizam, ma koliko zvučao odlučno, dugoročno se iscrpljuje u vlastitoj destruktivnosti.
Blanuša je pokazao da je moguće biti fin u vremenu koje kao da nagrađuje suprotno. Hoće li ta pristojnost ostati jednokratni incident ili početak novog političkog stila – zavisi od spremnosti i jedne i druge strane da uvide kako društvo, dugoročno, ne može živjeti od buke. Ni od straha.
Izvor: slobodna-bosna.ba
