Tužilaštvo BiH u službi moćnih? Ista imena, isti rezultati, ista šutnja
Ista tužiteljica, isti scenarij: Dok država tone, pravda šuti..
Nakon što je Tužilaštvo BiH obustavilo istragu protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, javnost s pravom postavlja pitanje – da li se u ovoj zemlji više išta dešava slučajno?
Državni zastupnik Jasmin Emrić (NES) zatražio je od Tužilaštva BiH da dostavi izvještaj o radu i pojasni razloge obustave istrage u predmetima protiv trojice najmoćnijih ljudi Republike Srpske. Njegova sumnja ide dalje – do same tužiteljice. Naime, slučaj vodi Vedrana Mijović, kćerka pokojnog SNSD-ovca Slavka Jovičića Slavuja, ista ona koja je još 2020. donijela odluku o neprovođenju istrage protiv Milana Tegeltije.
I opet – ista imena, isti obrazac, isti rezultat.
“Ona je i ranije postupala u predmetima protiv kadrova SNSD-a. I uvijek se završilo isto – bez istrage”, podsjetio je Emrić, tražeći da se ispita sistem automatske dodjele predmeta (CMS).
Bakir Izetbegović ovome dodaje političku dimenziju, poručujući da smo “zemlja koja previše gleda u oči strancima”. Ali problem je dublji – nismo samo pod pritiskom stranaca, već i zarobljeni unutar pravosuđa koje očigledno ima “svoje” i “njihove” zakone.
Jer, kako drugačije objasniti da je Tužilaštvo, koje je formiralo čak tim od 10 tužilaca, na kraju zaključilo da “nema dovoljno dokaza”? Dokaza o čemu? O neustavnim zakonima koje je već potvrdio Ustavni sud BiH?
Iz VSTV-a stiže hladna birokratska izjava – da “nisu primili nijednu pritužbu” – ali i ta šutnja govori više od hiljadu riječi.
Jer ako niko u sistemu ne vidi problem, onda je problem – sistem.
Kako podsjeća Denis Džidić iz BIRN-a, slični obrasci su se već dešavali: predmeti su se mimo CMS-a dijelili “po povjerenju”, kako bi ostali pod kontrolom onih koji trebaju da ih “ugase”. Tako je radila bivša glavna tužiteljica Gordana Tadić, a izgleda da se praksa nastavila – samo s novim imenima.
Na kraju, svi se prave da ne znaju ništa.
A znamo svi – pravda u ovoj zemlji ima selektivan vid: jasno vidi samo one koji nisu blizu vlasti.
Ostali prolaze “bez dokaza”.
