Karta koja otvara neugodno pitanje: je li vrhunac Hrvatske već prošao?

Šezdesete preko Hrvatske: poruka koja budi strah od budućnosti.

Internet povremeno izbaci sadržaj koji na prvi pogled djeluje bezazleno, ali izazove nelagodu jer dira u dublje društvene strahove. Upravo takav efekt izazvala je karta Europe koja se posljednjih dana širi društvenim mrežama, a na kojoj preko Hrvatske stoji godina — 1967. Poruka koju mnogi iščitavaju nije optimistična: sugerira se da je upravo tada zemlja dosegla svoj demografski ili društveni vrhunac.

Iako se radi o simboličnom prikazu, reakcije pokazuju koliko je tema osjetljiva. Posljednjih godina gotovo da nema javne rasprave u Hrvatskoj — ali i šire u regiji — bez spominjanja pada nataliteta, iseljavanja mladih i starenja stanovništva. Karta zapravo ne govori samo o prošlosti nego o strahu od budućnosti: šta ako najbolje godine više nisu ispred nas?

Godina 1967. nije izabrana slučajno. To je period snažnog ekonomskog i društvenog razvoja unutar tadašnje Jugoslavije, kada je industrijalizacija bila u punom zamahu, a turizam na Jadranu tek počinjao svoj veliki rast. Upravo tokom šezdesetih obala se ubrzano razvijala, stvarajući temelje turističke ekonomije koja i danas nosi značajan dio hrvatskog gospodarstva.

Ali problem s nostalgijom je što često pojednostavljuje stvarnost. Da, tadašnja država imala je demografski rast i stabilniju populacijsku strukturu, ali današnja Hrvatska živi u potpuno drugačijem ekonomskom i političkom kontekstu — otvorenom tržištu, slobodi kretanja i globalnoj konkurenciji za radnu snagu. Upravo ta sloboda omogućila je mnogima bolji život u inozemstvu, ali istovremeno oslabila domaće demografske temelje.

Zato karta zapravo više govori o sadašnjosti nego o 1967. godini. Ona reflektira kolektivnu nesigurnost: osjećaj da razvoj nije ravnomjeran, da turizam donosi prihode ali ne rješava dugoročne probleme, te da ekonomski rast ne znači automatski i društvenu stabilnost. Zemlja može imati rekordne turističke sezone, a istovremeno gubiti stanovništvo — i upravo ta kontradikcija najviše zabrinjava.

Važno je naglasiti i drugu stranu priče. Ovako pojednostavljene karte često stvaraju fatalizam, kao da je historijski vrhunac nepovratno iza nas. Međutim, društveni razvoj nije linearna linija s jednim maksimumom. Države prolaze kroz cikluse transformacije. Ono što danas izgleda kao stagnacija može biti prelazna faza prema drugačijem modelu ekonomije — tehnološkom, uslužnom ili regionalno integriranom.

Pravi problem, dakle, nije sama karta nego reakcija na nju. Ako društvo prihvati ideju da je „najbolje već prošlo“, tada karta postaje samoispunjavajuće proročanstvo. Ako je, međutim, shvatimo kao upozorenje, onda ona može poslužiti kao poticaj za ozbiljnu raspravu o demografiji, radu i budućem razvoju.

Na kraju, karta Europe s jednom godinom preko Hrvatske nije historijska činjenica nego simbol. A simboli imaju moć samo onoliko koliko im mi vjerujemo. Pitanje zato nije je li 1967. bila vrhunac — nego postoji li danas dovoljno volje da se stvori novi.