Video koji trese region: Dodik – „Prešao sam Miloševića, Koštunicu, Tadića… evo i Vučića“
Provokativna poruka iz RS-a: Dodik tvrdi da je „prešao“ sve predsjednike Srbije..
Izjava Milorad Dodik da je u političkom smislu „prešao“ više predsjednika Srbije, uključujući i aktuelnog predsjednika Aleksandar Vučić, nije samo lična opaska jednog političara – ona nosi poruku koja daleko nadilazi formu televizijskog gostovanja.
Činjenice su jasne. Na snimku Dodik navodi da je tokom svoje dugogodišnje karijere „nadživio“ ili „prešao“ predsjednike Srbije, od Slobodan Milošević, preko Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Tomislav Nikolić, pa sve do Vučića. Izjava je izazvala burne reakcije jer se može tumačiti kao samohvala, ali i kao poruka političke nadmoći i trajnosti.
Lični utisak, međutim, govori da ovakve izjave više govore o stanju politike na Balkanu nego o stvarnoj snazi jednog čovjeka. Dugovječnost u politici kod nas se često ne mjeri rezultatima, reformama ili boljim životom građana, već pukim opstankom na vlasti. A to je ono što običnog čovjeka najviše boli. Jer dok se političari nadmeću ko je koga „prešao“, građani broje godine bez stvarnog napretka.
Додик угасио Вучића!
"Прешао сам Милошевића, Коштуницу, Тадића, Тому Николића и ево сад Вучића".
Fb: Glas pravedne Srbije pic.twitter.com/74oE0320ro
— Željko Kisa (@ZeljkoKisa) December 20, 2025
Ova izjava ima i širi kontekst. Odnosi između Beograda i Banje Luke često se predstavljaju kao stabilni i čvrsti, ali ovakvi javni istupi pokazuju da ispod površine postoje sujete, takmičenja i poruke namijenjene i domaćoj i regionalnoj publici. U tom smislu, Vučić ovdje možda i nije direktna meta, već simbol promjenjivosti vlasti u Srbiji, nasuprot Dodikovoj političkoj konstanti u Republici Srpskoj.
Za obične ljude, međutim, sve to zvuči isto: mnogo riječi, malo rješenja. Njima nije važno ko je koga politički nadživio, već ko će nadživjeti siromaštvo, nesigurnost i stalnu neizvjesnost. Politička dugovječnost bez društvenog napretka nije uspjeh, nego upozorenje.
Na kraju, poruka je jednostavna: vlast se ne mjeri godinama provedenim na funkciji, nego tragom koji ostavi u životima ljudi. Sve drugo je statistika za političke biografije, a ne razlog za ponos.
