Vrijedi li se još boriti za građansku Bosnu i Hercegovinu?
U Bosni i Hercegovini se već godinama vodi ista rasprava: ima li smisla boriti se za nezavisnu, suverenu i građansku državu ili je to samo lijepa, ali neostvariva ideja.
Kritičari često kažu da su građanske stranke imale priliku, bile u vlasti, imale svoje ljude na visokim funkcijama, ali da se suštinski ništa nije promijenilo. Po njima, to je dokaz da je ideja građanske BiH nerealna i da je vrijeme da se od nje odustane.
Međutim, takav zaključak je površan i opasan. Istina je da građanska politika u BiH ima skromne rezultate i da se nalazi u podređenom položaju u odnosu na jake nacionalne politike. Razlog za to nije slabost same ideje, već realnost u kojoj živimo – Dejtonski sistem, etničke podjele, nacionalni veto i politička logika „naših“ i „njihovih“. U takvom okruženju teško je graditi nadetničku politiku, pogotovo u sredinama koje su etnički skoro potpuno jednonacionalne.
Ipak, činjenica da su građanski kandidati pobjeđivali na izborima, posebno u multietničkim sredinama, pokazuje da među narodom postoji potencijal i želja za drugačijom politikom. To znači da ideja nije mrtva, već potisnuta. Kritičari su u pravu kada govore o slabim dometima, ali griješe kada na osnovu toga tvrde da se više ne vrijedi boriti.
Ako se ti ne uključiš, borit će se za tebe oni koji te pljačkaju..
Ako bismo tako razmišljali, mogli bismo isto reći i za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Da li je BiH danas potpuno nezavisna i suverena? Nije u potpunosti. Ali da li to znači da je borba za nezavisnost bila uzaludna? Naravno da nije. Borba za državu, pravdu i jednakost nikada ne traje jedan mandat ili jednu izbornu godinu. To je dug proces koji zavisi od svijesti i upornosti većine građana.
Posebno je pogrešan prigovor da je nemoralno da građanske stranke ulaze u vlast sa nacionalistima. U ovakvom ustavnom sistemu, jedini način da se utiče na procese jeste – vlast. Ulazak u vlast ne znači prihvatanje nacionalističkih vrijednosti, već pokušaj da se spriječe loše odluke i zaštiti država od onih koji bi je rado oslabili ili podijelili.
Građanske snage moraju biti pragmatične, a svi koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom državom moraju shvatiti da bez savezništava nema promjena.
Pitanje za čitaoce:
Ako odustanemo od ideje građanske i suverene Bosne i Hercegovine jer je teško ostvariva – šta nam onda ostaje i kakvu državu ostavljamo budućim generacijama?
