Vučić: „Hrvatska je mislila da će biti sila od Triglava do Istanbula, ali Srbija se vraća“
Vučićeva retorika između unutrašnje politike i evropskih integracija..
Nedavni nastup predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ponovo je privukao pažnju javnosti zbog njegove karakteristične retorike u kojoj se regionalna pitanja isprepliću s procesom evropskih integracija.
Govoreći nakon sastanka s timovima zaduženima za energetsku stabilnost, Vučić je komentirao navodne najave iz Hrvatske o mogućem blokiranju daljeg napretka Srbije u EU, povezujući to s percepcijom „dominantne sile“ u regionu.
Ovakve izjave uklapaju se u širi obrazac političke komunikacije u kojem se vanjskopolitičke tenzije često koriste za učvršćivanje unutrašnje političke pozicije.
Naglasak na „buđenju Srbije“ i metafora „feniksa iz pepela“ nisu samo poruke snage, nego i pokušaj mobilisanja biračkog tijela kroz narativ obnovljenog nacionalnog ponosa. Time se pažnja javnosti preusmjerava s konkretnih izazova, poput stanja vladavine prava i reformi potrebnih za napredak ka EU, prema simboličkim temama koje imaju snažan emotivni naboj.
S druge strane, odnosi Srbije i Hrvatske i dalje su opterećeni političkim nesuglasicama, različitim interpretacijama prošlosti i povremenim diplomatskim zatezanjima.
Hrvatska, kao članica EU, ima mogućnost utjecati na tempo pristupnih pregovora Srbije, ali do sada nije bilo formalnih odluka koje bi značile blokadu procesa. Izjave koje se pojave u medijima ili političkom životu obje zemlje često služe za unutrašnju upotrebu, a manje za stvarno oblikovanje vanjske politike.
Važan segment Vučićevog nastupa odnosi se na otvaranje Klastera 3 u pristupnim pregovorima s EU, koji obuhvata pitanja medija, zapošljavanja, obrazovanja i industrijske politike.
Riječ je o oblastima u kojima Srbija već dugo zaostaje, posebno kada je riječ o medijskim slobodama i pravnoj sigurnosti. Napredak u ovim poglavljima zahtijeva strukturalne reforme i jasnu političku volju, što nadilazi retoričke sukobe u regionu.
Iz tog razloga, ključno je razlikovati političke poruke namijenjene domaćoj publici od stvarnih obaveza koje proizlaze iz EU pregovora. Dok regionalne tenzije mogu kratkoročno mobilisati birače, dugoročno upravo stabilni odnosi i provedene reforme određuju tempo evropskih integracija.
Srbije se može „dizati“, kako kaže Vučić, ali za trajno jačanje potrebna je stabilnost, institucionalna transparentnost i saradnja sa susjedima – a ne retoričko nadmetanje.
Izvor: Tanjug
