VUČIĆ POKAZUJE MIŠIĆE: “Kod nas 12.500, kod njih 60” — Ko preuveličava, a ko umanjuje?

Aleksandar Vučić šokirao je javnost novom brojkom: dok za skup „Građani protiv blokada“ na Banjici procjenjuje da su kod njih bilo svega 60 ljudi, tvrdi da je na pro-vladinom skupu „kod nas“ bilo 12.500 prisutnih.

Da li je to istina – ili samo kalkulacija moći? Čiji su to protesti, čiji vapaj za pažnju, a ko je samo brojka u igri političke manipulacije?

Brojanje ljudi na javnim skupovima nikada nije precizan posao. Policija, organizatori, mediji – svako gleda kroz svoj filter. Vučić ocrtava jasnu sliku: njegove brojke kao dokaz snage, broj onih „protiv“ kao nebitnih, gotovo simboličnih.

Metoda? Inflacija vlastitih redova – umanjivanje protivnika. Izbor terminologije: “naših” i “njihovih”. Simbolika mjesta, transparenti, vođe kolone – sve služi da se scena podigne u spektakl.

Kada kaže “ja nikada ne pretjerujem, ja pretjerujem kada su njihovi brojevi u pitanju, a kada su naši brojevi ja uvijek smanjujem”, govori direktno: priznajem samo ono što mogu da iskontrolišem — svoje priče, svoje percepcije.

Ali onda se postavlja pitanje: da li policijska procjena uopšte odgovara stvarnosti? Da li postoje neutralni izvori? I koliko ljudi je došlo spontanije, a koliko uz mobilizaciju partijskih struktura?

Ovaj kontrast – “12.500 nas” vs. “60 njih” – služi da stvori osjećaj premoći, masovnosti, legitimnosti. Vučić koristi takozvani efekat “moralne nadmoći”: ako ih je mnogo, oni imaju pravo, oni imaju snagu, oni su narod. S druge strane, ako je protivnička strana sitna u brojkama, automatski se delegitimira – gubi kredibilitet.

Publiku se uvlači u logiku “mi protiv njih”, potvrđivanja (ili negiranja) samih sebe: ako si “naša strana”, onda si veliki, popularan, u centru; ako si “njihov”, marginalan. To izaziva grupnu psihologiju — ko želi biti u manjini, ko želi biti ignorisan?

Još jedan okidač: medijska slika. Transparanti, lica predvodnika, dojma mase — sve dizajnirano da slika bude impresivna, viralna. Kada kamera snimi veliki transparent “Srbija je vječna dok su joj djeca vjerna”, osjećaj pripadnosti se pojačava.

Kada političari brojevima barataju kao oružjem, demokratija stoji na klimavim nogama. Jer, ako je percepcija masovnosti – moć – a ne stvarnost, onda se istina gubi u talogu propagande. Ako se brojevi stalno pregovaraju, umanjuju, preuveličavaju – kome vjerovati? Kakav je smisao protesta, kada onaj koji drži mlade, sredovečne i stare na ulicama, gubi bitku za istinu?

Ovo nije samo igra retorike. To je igra sa povjerenjem građana, sa političkom kulturom – i sa budućnošću institucija koje bi trebale biti objektivne, a ne pukim produžetkom jednog lidera i jedne partije.

Tražimo:

Nezavisne brojanje: angažovati civilne organizacije, akademsku zajednicu ili međunarodne posmatrače koji bi mogli potvrditi stvarne podatke o broju okupljenih.

Transparentnost izvješća: objavljivanje metodologije procjene – kako je policija došla do svojih cifara, na osnovu čega organizatori tvrde svoje – treba da bude javno i kontrolisano.

Medijsku odgovornost: mediji moraju provjeravati izjave zvaničnika, ne samo replicirati slogane i brojke, jer publika zaslužuje činjenice – ne propagandu.

Građani — ne dozvolite da vas zaslijepi sjaj velikih cifara, ako iza njih stoji mrak manipulacija. Zatražite istinu. Učinite svoju procjenu viđenim. Vaš korak je važan – jer kad se istina izgubi, jedini rezultat je beskrajna igra moći.