Vučić poručuje: Nećemo sukob, ali da se zna – spremni smo
Izjava predsjednika Srbije Aleksandar Vučić, objavljena na njegovom Instagram profilu i prenesena na portalu Hayat.ba, još jednom potvrđuje obrazac političke komunikacije koji se oslanja na balansiranje između velikih sila i istovremeno jačanje narativa o sigurnosti.
Činjenica je da je Vučić poručio kako se Srbija „neće nikome priklanjati“, da „ne želi rat“ i da, bez obzira na stavove Washingtona, Brisela ili Moskve, vodi politiku zasnovanu isključivo na sopstvenim interesima. Također je činjenica da je naglasio intenzivno jačanje vojske kroz kupovinu novih sistema i izgradnju, kako je naveo, „snažnih odvraćajućih faktora“.
Međutim, ono što ulazi u sferu političke interpretacije jeste pitanje poruke koju ovakav diskurs šalje domaćoj i međunarodnoj javnosti. S jedne strane, izjava o nenapadanju i miru zvuči pomirujuće i odgovara zvaničnoj politici vojne neutralnosti Srbije. S druge strane, insistiranje na „nesagledivim gubicima“ za svakoga ko bi pokušao napad otvara prostor za drugačije čitanje – kao signal snage koji ima i unutrašnju političku funkciju.
Vučićev nastup uklapa se u njegovu dugogodišnju strategiju istovremenog obraćanja različitim centrima moći. U jednoj objavi adresira Washington, Brisel i Moskvu, što pokazuje želju da Srbija ostane faktor koji se ne svrstava otvoreno ni na jednu stranu.
To je činjenica vidljiva i u ranijim izjavama i potezima vlasti u Beogradu. Ipak, mišljenje dijela javnosti i analitičara jeste da se iza poruke o miru krije potreba da se domaćem biračkom tijelu predstavi slika snažne države, posebno u vremenu regionalnih i globalnih nestabilnosti.
Javni interes nalaže da se ovakve izjave sagledaju hladno i racionalno. Jačanje vojske samo po sebi nije prijetnja, ali u kontekstu Balkana, gdje su historijska iskustva i dalje svježa, retorika o odvraćanju uvijek nosi dodatnu težinu. Vučićeva poruka može se tumačiti kao pokušaj smirivanja strahova, ali i kao politički instrument za učvršćivanje vlastite pozicije.
Na kraju, ostaje ključno pitanje: da li Srbija zaista gradi vojsku isključivo kao garant mira, ili se narativ o sigurnosti koristi i za unutrašnje političke potrebe. Odgovor na to pitanje neće dati Instagram objave, već dugoročni potezi i konkretna politika.
