VUČIĆ SE RUGA STUDENTIMA: Protest sveo na pite i burek..Video
Ovo je komentar na VIJEST o izjavi Predsjednika Srbije povodom studentskog protesta u Novom Pazaru. Kada se protest svede na šalu o pitarama i „turističkom prometu“, poruka studenata se svjesno potcjenjuje. Njima to nije izlet, nego borba za status, posao i budućnost.
Nije problem koliko ih je bilo, nego zašto su izašli. Ironija iz vrha vlasti ne gasi nezadovoljstvo – samo pokazuje koliko je vlast daleko od onih koje bi trebalo da sluša.
Kad predsjednik države studentski protest svede na „promet u pitarama i buregdžinicama“, jasno je da nešto tu ne štima. Nije ovo prvi put da Aleksandar Vučić pokušava da umanji poruku sa ulice tako što je pretvori u šalu, dosjetku ili podbadanje. Ali, kako narod kaže – nije do smijeha kad mladost diže glas.
Vučić je rekao da je skup u Novom Pazaru bio „malobrojan i besmislen“ i da je jedini efekat bio turistički. Možda iz njegove fotelje tako izgleda. Ali za one studente koji su izgubili status, za profesore koji su ostali bez posla, taj skup nije ni malo besmislen. Njima je to bio vapaj, poruka da više nemaju gdje osim na ulicu.
Narod dobro zna jednu stvar: vlast uvijek kaže da je malo ljudi, a oni koji su bili tamo znaju da ih je bilo dovoljno da se vidi nezadovoljstvo. I nije prvi put da se protesti u Srbiji mjere „okom“, a ne suštinom. Nije poenta u broju, nego u razlogu. A razlog je ozbiljan – preko 200 studenata bez statusa i tridesetak profesora bez hljeba.
Politika iza zatvorenih vrata: Schmidt češće u Zagrebu nego u Sarajevu
Posebno bode uši to poređenje sa pitarama. U Novom Pazaru pita i burek nisu sprdnja, nego dio života i kulture. Kad se to koristi za ismijavanje, zvuči kao da se ismijavaju i ljudi koji su izašli na protest. A to je već opasna poruka – da se nezadovoljstvo građana ne shvata ozbiljno.
— DUNP blokada (@blokada_dunp) December 21, 2025
Vučić kaže da je sve proteklo mirno i da vjeruje da će tako biti i ubuduće. Narod bi rekao: dobro je dok je mirno, ali nije dobro ako se problemi guraju pod tepih. Jer kad se mladi ignorišu, kad im se poručuje da su „besmisleni“, onda se ne gasi vatra – nego se potpaljuje.
Na kraju, vlast može da se šali, da broji pite i bureke, ali studentsko nezadovoljstvo neće nestati zbog jedne izjave. Može se protest umanjivati riječima, ali se ne može izbrisati stvarnost. A stvarnost je da u Srbiji sve više mladih ima razlog da digne glas – i to nije ni turistički, ni besmisleno.
