Vučićev ministar zaprijetio svima, pa se izvinjavao..

Izjava ministra informiranja i telekomunikacija Srbije Borisa Bratine, u kojoj je sugerirao da bi države poput Ukrajine ili Hrvatske trebale „platiti teritorijom“ zbog ponašanja iz prošlosti, još je jedan primjer kako zapaljiva retorika na Balkanu i dalje lako pronalazi put do javnog prostora, prenosi Raport.ba..

Činjenice su jasne: Bratina je u programu prorežimskog Informera iznio stav da Hrvati „moraju biti kažnjeni“ zbog historijskih događaja, uključujući ratove devedesetih, nakon čega je uslijedilo zvanično izvinjenje njegovog ministarstva. U saopćenju se navodi da je izjava bila „propust“ i da Bratina „podržava suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine“.

Međutim, ono što izostaje iz izvinjenja jednako je važno kao i ono što je u njemu napisano. Dok se eksplicitno naglašava podrška Ukrajini, isto se ne čini kada je riječ o Hrvatskoj. To otvara prostor za tumačenje da se izvinjenje ne temelji na principijelnom stavu o neprihvatljivosti prijetnji teritorijalnim integritetima, već prije na političkom pritisku i diplomatskoj šteti koja je nastala nakon reakcija iz Zagreba i Kijeva.

Mišljenje je da ovakvi istupi nisu izolirani incidenti, već dio šireg obrasca u kojem pojedini zvaničnici testiraju granice prihvatljivog govora, posebno kada se obraćaju domaćoj publici putem režimskih medija. Kada reakcije iz inostranstva postanu preglasne, slijedi povlačenje i formalno izvinjenje.

Upravo to potvrđuje i formulacija iz saopćenja da izjava „nije bila povezana s aktuelnim događajima, već s ranijim historijskim razdobljem“, što zvuči više kao pokušaj relativizacije nego kao stvarno preuzimanje odgovornosti.

Reakcije su, s druge strane, bile nedvosmislene. Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman izjavu je ocijenio „agresivnom i nedopustivom“, podsjećajući da dolazi iz zemlje koja je bila agresor na Hrvatsku.

Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je ironično, poručivši Bratini da „za svoje nepromišljene verbalne vježbe koristi teritorij vlastite zemlje“, uz poslovicu „u zatvorena usta muha ne ulazi“.

U javnom interesu je da se ovakvi slučajevi ne posmatraju samo kao dnevno-politički gafovi, već kao upozorenje koliko je opasno normalizirati govor koji dovodi u pitanje međunarodno pravo i suverenitet država. Izvinjenja su nužna, ali bez jasne promjene političke kulture ostaju samo kratkotrajni flaster na dubokoj regionalnoj rani.