VUKANOVIĆ UZVRATIO DODIKU! Majku vam nikada neću oprostiti, prijetite mi – ali me nećete ušutkati!

BAHATI DODIK VRIJEĐAO I NEBOJŠU VUKANOVIĆA: “I treba te napasti, ti si zlo koje treba spriječiti da hoda, služiš muslimanima i njihovim interesima..”
Politička scena u Republici Srpskoj ponovo je potresena skandalom. Na večerašnjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine RS-a, Milorad Dodik, predsjednik ovog entiteta, obrušio se na Nebojšu Vukanovića, lidera Liste za pravdu i red, izgovarajući niz uvreda i prijetnji koje su šokirale javnost.
Nakon što je već ranije vrijeđao Igora Crnatka, Dodik se posebno okomio na Vukanovića, nazivajući ga “budalom za primjer” i “notornim neprijateljem naroda”. U svom bahatom nastupu Dodik je izjavio da Vukanović “služi muslimanima i njihovim interesima” te da ga treba “spriječiti da hoda ovim prostorima u RS-u”.
– Ti si sinonim za nenavođenu budalastu raketu. I zato te ljudi napadaju, i treba da te napadaju. I ja kad te vidim na ulici, napast ću te – poručio je Dodik, izazivajući zgražanje među prisutnima.
Ovakve izjave, koje podsjećaju više na govor mržnje nego na političku raspravu, šokirale su i domaću i međunarodnu javnost. Dodik je otišao toliko daleko da je vrijeđao Vukanovićev fizički izgled, obrazovanje i lični život, nazivajući ga “neopjevanom budalom” i “štetočinom”.
Vukanović, koji je i ranije bio meta napada, ostao je bez prava na riječ u parlamentu, nakon što mu je predsjednik Skupštine Nenad Stevandić isključio mikrofon. To je dodatno pojačalo utisak da se opozicionim poslanicima u RS-u ne dozvoljava slobodno izražavanje, dok Dodik koristi skupštinsku govornicu kao prostor za obračun sa političkim protivnicima.
Ovaj incident otvara ozbiljna pitanja o političkoj kulturi u Republici Srpskoj, ali i o bezbjednosti opozicionih lidera, s obzirom na to da prijetnje fizičkim napadom dolaze od samog predsjednika entiteta. Dok Dodik nastavlja da koristi najgrublje uvrede i prijetnje, sve je jasnije da se politički prostor u RS-u pretvara u bojno polje bez pravila.
Javnost sada čeka reakcije institucija i međunarodne zajednice, jer, kako mnogi komentarišu, kada prijetnje dolaze sa samog vrha vlasti – onda ni građani ne mogu biti sigurni da će ih zaštititi oni koji bi to trebali raditi.