Europa traži snažniji odgovor na ruske prijetnje..
NATO i „preventivni udar“ – između odvraćanja i rizika eskalacije.
NATO-ovo razmatranje „agresivnijeg“ odgovora na ruske hibridne aktivnosti predstavlja jednu od najvažnijih sigurnosnih rasprava u Europi u posljednjih nekoliko godina.
Izjave admirala Giuseppea Cava Dragonea o mogućnosti proaktivnih ili čak preventivnih mjera ne govore samo o vojnoj taktici, nego o širem strateškom preispitivanju načina na koji Savez tumači hibridne prijetnje i vlastitu odgovornost prema članicama.
Hibridne operacije — od kibernetičkih napada do sabotaže infrastrukture — postale su ključni instrument ruske vanjske politike. Incidenti s podmorskim kablovima u Baltičkom moru, kibernetički upadi u europske institucije te dronovi koji povremeno narušavaju zračni prostor članica pokazuju da se granica između „mirnodopske aktivnosti“ i neprijateljskog djelovanja zamućuje.
U takvom okruženju dio savezničkih država smatra da isključivo reaktivna politika ostavlja previše prostora za ponavljanje incidenata.
To objašnjava zašto se u NATO-u sve glasnije raspravlja o proaktivnosti, posebno u kibernetičkoj sferi, gdje mnoge članice već imaju razvijene ofenzivne kapacitete. Ipak, svaki pomak prema preventivnom djelovanju nosi ozbiljne izazove. Prije svega, pravni okvir međunarodnog prava zahtijeva jasne i dokazane prijetnje kako bi se opravdala takva vrsta akcije. Njihovo izvođenje u „sivoj zoni“ moglo bi otvoriti pitanje legitimnosti i dovesti do nepredvidive eskalacije s Rusijom.
Primjer misije Baltic Sentry pokazuje da pojačano prisustvo može imati odvraćajući učinak: od njenog pokretanja u Baltiku nije zabilježena nova sabotaža kablova. No, istovremeno, nedavna odluka finskog suda da odbaci slučaj protiv posade ruskog broda Eagle S — uz obrazloženje da se incident dogodio u međunarodnim vodama — ilustrira kako se Moskva vješto kreće unutar pravnih rupa koje NATO teško zatvara.
Zbog toga, iako neki saveznici zazivaju odlučnije korake, drugi i dalje upozoravaju da svaka reakcija mora ostati u skladu s međunarodnim pravom i brigom za širu stabilnost. Strah od prenaglog uvođenja preventivnih mjera nije tek diplomatski oprez, nego realna procjena rizika — posebno u trenutku kada geopolitičke tenzije rastu, a komunikacijski kanali između Zapada i Rusije ostaju krhki.
Pred Savezom je zato delikatna dilema: kako modernizirati obrambene politike i djelovati uvjerljivo, a da se ne pređe prag koji bi mogao destabilizirati čitav europski sigurnosni poredak.
Bude li se rasprava o preventivnim udarima vodila oprezno, transparentno i u skladu s postojećim pravnim normama, NATO može ojačati vlastito odvraćanje bez nepotrebnog rizika. U suprotnom, prebrz zaokret prema ofenzivnoj strategiji mogao bi otvoriti više problema nego što ih rješava.
Izvori: Financial Times – tportal.hr – iz
