Biznis iznad ljudskih života: Kako Indija zakopava moral u ime profita i spašava Izrael
U trenutku dok svijet posmatra užas u Gazi, dok stotine hiljada civila gube živote, dok bespomoćne izgladnjene mase vapiju za humanitarnom pomoći — Indija potpisuje historijski ekonomski sporazum sa Izraelom. Nije riječ samo o trgovini: ovo je hladan, proračunat korak kojim se ekonomija i ideologija stavljaju iznad ljudskog života. Dok svijet dijeli osudu, Indija eksplicitno šalje poruku: moje tržište, moji interesi, moji računi.
1. Ekonomija kao super-lijevak moći
Novi „Bilateralni investicijski sporazum (BIA)“ između Indije i Izraela otvara goleme prilike za indijske investitore – ali isto tako učvršćuje ekonomsku zavisnost. Riječ je o strukturnom osiguranju da novac teče tamo gdje moć treba fast cash, čak i ako je izvor tragedije.
2. Institucionalizacija kroz ideologiju i status
Sporazum nije samo financijski: ulazi u domen politike, nadzora, kontrole. Obje države pokazuju da su spremne zanemariti međunarodno pravo i etiku – favoriziranje „nacionalnog interesa“ postaje izgovor za saradnju čak sa optuženim za ratne zločine. Smotrich, čiji su postupci osudjeni od mnogih, postaje partner u igri sa Indijom.
3. Tehnološka i vojna podrška
Indija prodaje dronove, vojne komponente, sudjeluje u proizvodnji oružja — čime direktno doprinosi sposobnosti Izraela da nastavi vojnu kampanju. Ovo nije samo trgovina oružjem — ovo je participacija u nasilju prema civilima.
4. Narušavanje moralnog autoriteta i globalne percepcije
Dok druge zemlje razmišljaju o sankcijama, embargoima, istražnim postupcima, Indija čini suprotno: igra se na kartu geopolitike i ekonomske dobiti. Postavlja se iznad moralne krivnje, kupuje vrijeme — i vjerovatno profit.
Strah od promašaja i izolacije
Indija koristi strahu da će biti marginalizovana u globalnoj ekonomiji kao opravdanje da se prikloni ekonomskim svrhama nad ljudskim pravima.
Nacionalni ponos i identitet
retorika “nacionalne sigurnosti”, “otvorene ruke investitorima”, “razvoj bez kompromisa” pali jezik domoljublja, naročito kod publike sklone jačanju državne moći.
Normalizacija nasilja kroz ekonomiju
— kad se trgovinski ugovori sklapaju usred rata i kritika genocida, poruka koju šalju lideri je: novac može nadjačati bijedu i krv. To stvara opasne standarde.
Kognitivna disonanca
— mnogi u Indiji, ali i širom svijeta, žele vjerovati da njihove vlade štite moralne vrijednosti. Kad se pokaže suprotno, lakše je ignorisati činjenice nego mijenjati stavove, posebno ako je u igri profit ili geostrateška dobit.
Upozoravajuća poruka
Ako dozvolimo ovakav „biznis iznad života“, svijet klizi prema vremenu kada ljudska prava postaju luksuz za one koji si mogu priuštiti. Ako ekonomija postane sredstvo maskiranja brutalnosti, svaki sporazum, svaka investicija postaje dijelom mašinerije koja ubija — doslovno i moralno. Indija sa ovim potezom riskira da postane sukrivac u tragediji Palestinaca; svaka država koja ignorira etičke granice riskira da izgubi dušu, ako je već nije uništila.
Ne smijemo šutjeti. Evo šta možemo — i moramo — učiniti:
Potaknuti svoje predstavnike, diplomatske i nevladine organizacije da jasno pozovu Indiju (i druge saveznike Izraela) da prekinu trgovinske i vojne sporazume koji podržavaju ratne opresije.
Informisati zajednice, medije i javnost — tražiti transparentnost u politici državnog izvoza oružja i investicija.
Podržati sankcije i pravne inicijative protiv pojedinaca i državnih zvaničnika odgovornih za ratne zločine ili genocid — bez obzira na geografske i političke barijere.
Odabrati potrošnju i investicije koje ne podržavaju nasilje — biti svjesni ko stoji iza kompanija u koje ulažemo, koje proizvode podržavaju.
Ako uspijemo aktivirati pritisak — politički, ekonomski, moralni — možemo zaustaviti ovaj trend: da ekonomija postane štit za zločin. Vrijeme je da ljudski život i dostojanstvo budu važniji od profita.
