Iran iznio uvjet za kraj rata sa SAD-om i Izraelom
Izjava iranskog ministra vanjskih poslova Abbas Araghchi da Iran ne traži prekid vatre nego “konačno rješenje” otvara zanimljivo pitanje: šta zapravo znači završiti rat “zauvijek” u regionu gdje se sukobi rijetko završavaju jednom odlukom.
Poruka iz Tehran izgleda kao pokušaj da se pregovaračka pozicija postavi što više. Umjesto privremenog primirja koje bi se moglo raspasti za nekoliko mjeseci, Iran očito želi politički dogovor koji bi dugoročno promijenio sigurnosnu situaciju u regionu. Međutim, takav cilj je mnogo lakše izgovoriti nego ostvariti.
Istovremeno, Teheran šalje i drugu poruku – kontrolu nad Strait of Hormuz. Taj tjesnac je jedna od najvažnijih energetskih arterija na svijetu, jer kroz njega prolazi oko petine globalne trgovine naftom i značajan dio ukapljenog plina. Zbog toga svaka vijest o njegovom zatvaranju odmah izaziva reakcije velikih sila.
Iran tvrdi da prolaz nije zatvoren za sve, nego samo za “neprijatelje”. Brodovi država koje ne učestvuju u sukobu, prema iranskim tvrdnjama, i dalje mogu prolaziti uz koordinaciju s iranskim snagama. No u praksi takva situacija već stvara pritisak na globalna tržišta i povećava zabrinutost među državama koje ovise o energentima iz Zaljeva.
S druge strane, američki predsjednik Donald Trump pokušava okupiti međunarodnu podršku za ponovno otvaranje pomorskog prolaza. U tom kontekstu spominju se zemlje poput China, France, Japan i United Kingdom. Ideja je formirati neku vrstu međunarodne koalicije koja bi osigurala slobodnu plovidbu.
Međutim, reakcije nisu jedinstvene. Neke države već pokazuju oprez, svjesne da bi veće vojno prisustvo u tom području moglo povećati rizik od direktnog sukoba s Iran. Zbog toga dio saveznika zasad ostaje suzdržan i govori o diplomatskim rješenjima.
Zbog svega toga trenutna situacija izgleda kao klasična geopolitička pat-pozicija. Iran koristi kontrolu nad Hormuškim tjesnacem kao politički pritisak, dok Sjedinjene Države pokušavaju okupiti međunarodni front koji bi taj pritisak neutralizirao.
U takvim okolnostima izjava da rat može završiti samo “konačnim rješenjem” više djeluje kao politička poruka nego realna najava brzog mira. Bliski istok ima dugu historiju sukoba koji su počinjali dramatično, a završavali se dugim pregovorima i krhkim kompromisima.
Drugim riječima, iako obje strane govore o odlučujućim potezima, mnogo je vjerovatnije da će se prava bitka voditi za pregovaračkim stolom – i da će završetak krize zavisiti od toga ko će imati jaču poziciju kada pregovori zaista počnu.
