Istresli krompir pred EU: Ovako izgleda muka seljaka
Krompir umjesto riječi: Poljoprivrednici poručili Briselu da su na ivici..
Centar Brisela ovih dana nije mirisao na turističke razglednice i evropsku birokratiju, nego na svježe izvađen krompir. Više stotina poljoprivrednika iz zemalja Beneluxa okupilo se na Velikom trgu i iz kamiona istreslo nekoliko tona krompira, šaljući jasnu poruku evropskim vlastima: ovako više ne ide.
Protest nije bio hir niti folklor. Bio je to vapaj ljudi koji od zemlje žive i koji se osjećaju pregaženim političkim odlukama donesenim daleko od njiva i štala.
Povod je sporazum o slobodnoj trgovini između Evropske unije i južnoameričkog bloka Mercosur, koji uključuje Argentinu, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Sporazum, koji je EU predstavila kao historijski uspjeh nakon 25 godina pregovora, za mnoge evropske farmere znači – direktnu prijetnju opstanku.
EU nije sila kao drugi, kaže Milanović: Hrvatska neće slijepo pratiti EU
Poljoprivrednici tvrde da će tržište EU biti preplavljeno jeftinijim proizvodima iz Južne Amerike, proizvedenim pod standardima koji su znatno blaži od onih koje moraju poštovati farmeri u Evropi.
Dok se od evropskih proizvođača traži skupo prilagođavanje ekološkim pravilima, smanjenje pesticida i stroge kontrole, roba iz Mercosura bi, kako kažu, mogla ući bez tih ograničenja. U prevodu – nelojalna konkurencija.
Na trgu su razvili transparent s porukom o evropskoj solidarnosti, tražeći da se konačno čuje glas ljudi koji hrane kontinent. Poruka je bila jednostavna: ako Evropa želi domaću proizvodnju, mora je i zaštititi, a ne žrtvovati u ime političkih dogovora i statistike.
Ovo nije izolovan slučaj. Protesti protiv sporazuma Mercosur već su izbili u Francuskoj, Poljskoj, Grčkoj i Belgiji. Blokirani su putevi u Parizu, Briselu i Varšavi, a nezadovoljstvo raste i među ekološkim organizacijama koje upozoravaju na moguće posljedice po okoliš i sigurnost hrane.
Krompir na briselskom trgu tako je postao simbol šireg problema: raskoraka između evropskih institucija i ljudi na terenu. Dok se u kancelarijama govori o tržištima i rastu, na ulici i njivama sve glasnije odzvanja pitanje – ko će sutra uopće ostati da proizvodi hranu u Evropi?
