Harediji ne idu u vojsku, Izrael na ivici katastrofe!
Komentar/analiza – Kriza u Izraelu: IDF pred unutarnjim slomom?
U Tel Avivu vlada velika zabrinutost jer je načelnik Glavnog stožera izraelske vojske, general-pukovnik Eyal Zamir, otvoreno upozorio da bi vojska mogla doživjeti unutarnji kolaps zbog ozbiljnog manjka ljudstva. Zamir je rekao da diže “10 crvenih zastava” prije nego što se IDF raspadne iznutra, što jasno pokazuje da se radi o pitanju koje nije moguće ignorirati, prenosi The Jerusalem Post..
Glavni problem je manjak vojnika, posebno u ključnim zonama – na granicama Gaze, Libana, Sirije i Zapadne obale. Trenutno zakon ne omogućava masovno novačenje haredija, ultraortodoksnih Židova, što dodatno pogoršava situaciju.
Prije rata se pokušavao provesti zakon koji bi regulirao obavezno služenje vojnog roka haredija, ali zbog političkih pritisaka i jedinstva tijekom rata, zakon je stavljen sa strane.
Političke podjele i opozicija na udaru
Opozicija je brzo reagirala. Stranka Yesh Atid traži hitnu sjednicu o povećanju broja vojnika, naglašavajući da odgađanje novačenja haredija nije političko, nego sigurnosno pitanje. Vođa oporbe Yair Lapid jasno je poručio da vlada neće moći reći “nismo znali” ako dođe do katastrofe, a Avigdor Liberman i Naftali Bennett optužuju vladu da ignorira realne prijetnje i ne reagira na vrijeme.
Čak i bivši načelnik Glavnog stožera Gadi Eizenkot smatra da je obavezno služenje vojnog roka nužnost i moralna obveza koja može vratiti Izrael na pravi put. Sve ove izjave jasno pokazuju da problem nije samo nedostatak vojnika, nego i političke barijere koje onemogućavaju da vojska funkcioniše optimalno.
Šta ovo znači za Izrael i šire?
Ako se broj vojnika ne poveća i pravila o novačenju haredija ne primijene, Izrael se suočava s ozbiljnim sigurnosnim prazninama u ključnim regijama. To može direktno uticati na sposobnost vojske da reaguje u slučaju novog napada ili eskalacije konflikta.
Pitanje koje se nameće je: koliko dugo država može ignorirati unutarnje slabosti dok vanjski pritisci ne postanu kritični? I drugo: da li političke igre zaista smiju stajati ispred sigurnosti nacije?
