NATO se plaši: SAD bi mogle povući hiljade vojnika iz Evrope!

HAG – Ispostavilo se da obećanje o trošenju 5 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na odbranu, kako bi se umirio Donald Trump, možda i jeste bio lakši dio za saveznike NATO-a.

Sada se evropski lideri suočavaju s težim izazovom – kako kod kuće opravdati ogroman rast budžeta za odbranu, pripremiti se za moguće smanjenje američkih trupa i istovremeno odvraćati ekspanzionističku Rusiju, prenosi Politico.

„Samo novac neće riješiti naše probleme“, rekao je njemački kancelar Friedrich Merz novinarima nakon NATO samita održanog 24–25. juna u Hagu.

„Postotak je određen, ali to ima smisla samo ako uspijemo pretvoriti te brojke u stvarne kapacitete“, složio se i norveški premijer Jonas Gahr Støre.

U srijedu su članice NATO-a usvojile novi cilj: 5 posto BDP-a za odbranu do 2035. godine – prijedlog koji je prvi iznio američki predsjednik. Od tog iznosa, 3,5 posto ide direktno za vojsku (oružje i trupe), dok 1,5 posto pokriva ulaganja povezana s odbranom, poput sajber kapaciteta i mobilnosti.

Evropljani su se nadali da će to obećanje pomoći u jačanju Trumpove povremeno klimave posvećenosti članu 5 NATO-a – klauzuli o međusobnoj odbrani – u tzv. prećutnom dogovoru poznatom kao „5 za 5“ u hodnicima NATO-a.

Nakon zabrinjavajućeg početka, Trump je na kraju samita bio sav u osmijehu, izjavivši da NATO „nije prevara“ i ističući koliko saveznici zavise od SAD-a za svoju bezbjednost.

Međutim, iako su (bar zasad) osigurali budućnost saveza, evropski lideri se sada moraju suočiti s pitanjem kako zaista ispuniti svoja obećanja.

Ko će platiti i kako?

Većina njih iz Haga odlazi u Brisel na novi samit, gdje će glavna tema biti povećanje vojne potrošnje i obnova vojne industrije EU nakon decenija zapuštanja od kraja Hladnog rata.

„Cilj samita NATO-a bio je da postavi temelje za ono što slijedi“, izjavio je Camille Grand, bivši pomoćnik generalnog sekretara NATO-a.

Opcije za povećanje potrošnje uključuju: povećanje poreza, rezanje javne potrošnje (uključujući popularne programe socijalne zaštite), te zaduživanje. Evropska komisija pokušava pomoći kroz novi plan „SAFE“ vrijedan 150 milijardi eura za finansiranje oružja, te manji program za vojnu industriju vrijedan 1,5 milijardi eura. Međutim, konkretna sredstva iz budžeta EU očekuju se tek od 2027. godine.

„Jedine evropske zemlje koje si trenutno mogu priuštiti ovaj cilj su Njemačka, Poljska, baltičke i nordijske države“, rekao je François Heisbourg, savjetnik u Međunarodnom institutu za strateške studije. „Francuska, Belgija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španija i Italija nisu ni blizu da to mogu ispuniti.“

Udaljenije zemlje od Rusije su još skeptičnije – Španija je u zadnji čas izrazila protivljenje cilju od 5 posto.

U blizini samita, i znak političkog nezadovoljstva: bivši italijanski premijer Giuseppe Conte okupio je oko 70 evropskih ljevičara koji su potpisali deklaraciju protiv „ponovnog naoružavanja“ Evrope.

„Postizanje 5 posto BDP-a za odbranu znači duboke rezove u socijalne službe, zdravstvo, obrazovanje i ulaganja“, izjavio je Conte za Politico.

Evropska industrija – slab lanac u lancu

I pored izazova, EU će trošiti znatno više na odbranu nego prije. Ali postavlja se pitanje kako taj novac pametno potrošiti, a da većina ne završi kod američkih proizvođača oružja.

Koordinacija nabavki, izbjegavanje dupliranja projekata i bolja saradnja su ključni, ali i jednako teški kao postizanje dogovora o 5 posto, rekao je britanski zvaničnik.

Evropska odbrambena industrija, posebno u oblasti kopnene vojne opreme, veoma je rascjepkana. Pokušaji stvaranja zajedničkih projekata, poput onog kakav je bio Airbus, dosad nisu uspjeli u vojnoj sferi.

Danska, koja u julu preuzima predsjedavanje Vijećem EU, planira iskoristiti svojih šest mjeseci za koordinaciju i identifikaciju zajedničkih projekata.

Stručnjaci smatraju da EU mora postati manje zavisna od SAD-a za stratešku opremu – poput kapaciteta za duboke udare, avio-prevoz, satelite i dopunu goriva u letu.

„Nijedna zemlja u Evropi to ne može sama“, rekao je češki predsjednik Petr Pavel. „Zato se moramo vratiti konceptu ‘okvirne nacije’, gdje veće zemlje pružaju osnovu, a srednje i manje nadograđuju zajedničke sposobnosti.“

Sudbina američkih trupa u Evropi

Još jedno važno pitanje je sudbina američkih trupa u Evropi. Ambasador SAD-a pri NATO-u, Matthew Whitaker, rekao je da će se to pitanje razmatrati nakon samita.

„Ironija je što se pravi problemi oko povlačenja američkih trupa tek sad otvaraju“, rekao je Camille Grand.

Šef Pentagona za strategiju Elbridge Colby provodi pregled globalne vojne raspoređenosti SAD-a, koji bi trebao biti završen do kraja ljeta. Tri izvora tvrde da je moguće povlačenje dijela 20.000 trupa raspoređenih 2022. godine nakon ruske invazije na Ukrajinu – uglavnom u istočnu Evropu.

Zemlje na prvoj liniji fronta se nadaju da se to neće desiti. „Vojna analiza jasno kaže da su američke trupe ključne za odvraćanje“, izjavila je ministarka odbrane Litvanije Dovilė Šakalienė.

Za sada, saveznici ne znaju ništa o ishodu pregleda. Jedan NATO diplomata iz zemlje domaćina američkih trupa rekao je da nije bilo nikakvih razgovora o toj temi.

Na pitanje da li zna kad bi moglo doći do smanjenja trupa, francuski predsjednik Emmanuel Macron je odgovorio: „Ne.“

„Bilo bi lijepo znati“, dodao je uz osmijeh.