SVI GLEDAJU U ANKARU: Odluka Turske može promijeniti cijeli Bliski istok
Kad se danas govori o ratu između Iran i zapadnog bloka, sve češće se spominje jedno ime koje formalno još nije ušlo u sukob – Turkey. I tu dolazimo do pitanja koje posljednjih sedmica kruži evropskim političkim krugovima: da li neko pokušava gurnuti Ankaru u rat koji zapravo nije njen?
Samo kažem – u geopolitici se rijetko šta događa slučajno. Pogotovo kada se projektili počnu pojavljivati iznad teritorije države koja je članica NATO.
Prema nekim analizama, pojedine zapadne vlade nisu baš oduševljene idejom direktnog sukoba s Iranom. U Evropi postoji očigledan oprez, a neke države otvoreno izbjegavaju čak i retoriku koja bi mogla voditi prema većem ratu. Drugim riječima: niko ne želi biti prvi koji će povući okidač.
I tu se pojavljuje Turska.
Geografija joj daje posebnu ulogu. Na njenoj teritoriji nalazi se strateška baza Incirlik Air Base, gdje su raspoređene američke snage i dio NATO infrastrukture. Nedaleko odatle radi i radarski centar Kürecik Radar Station, važan element protivraketnog sistema zapadne alijanse.
Drugim riječima: svaki napad na takvu infrastrukturu mogao bi se protumačiti kao napad na cijeli NATO.
Zato su navodni incidenti s raketama koje su preletjele turski zračni prostor izazvali veliku pažnju. Presretanja projektila i brze reakcije saveza odmah su otvorile staro pitanje – šta bi se dogodilo ako bi Ankara zaključila da je zaista napadnuta?
Tada na scenu stupa čuveni Article 5 of NATO, odredba prema kojoj napad na jednu članicu znači napad na sve.
Samo kažem – aktiviranje tog člana nije samo vojna odluka. To je politička detonacija koja može proširiti rat na desetine država.
OŠTRA PORUKA IZ TEHERANA: “Trump ubija iz zabave – pregovori s Amerikom ne dolaze u obzir”
U toj logici, skeptici tvrde da bi idealan scenarij za Washington bio da sama Turska zatraži zaštitu saveza. Tada bi se mnogo širi sukob mogao predstaviti kao odbrana saveznika, a ne kao nova vojna kampanja.
Ali takva računica ima i drugu stranu.
Za Tursku bi to značilo da postaje prva linija fronta. Istočne provincije zemlje, koje već graniče s kriznim područjima, mogle bi postati meta raketnih napada ili sabotaža. Osim toga, eventualni veliki rat u Iranu mogao bi pokrenuti novi talas izbjeglica – a prvi korak tih ljudi gotovo sigurno bio bi upravo prema Turskoj.
Drugim riječima: ono što za velike sile može biti geopolitička partija šaha, za države u regiji često postaje vrlo konkretan problem – sigurnosni, ekonomski i društveni.
Zato Ankara zasad šalje oprezne poruke. Tursko rukovodstvo naglašava da će zemlja sama rješavati svoje sigurnosne izazove, što mnogi tumače kao pokušaj da se izbjegne scenario u kojem bi država postala platforma za širi rat.
Samo kažem – Turska je već godinama pokušavala balansirati između različitih centara moći: Zapada, Russia i regionalnih sila. Ulazak u otvoreni sukob s Iranom mogao bi taj balans potpuno srušiti.
I zato se čini da Ankara vrlo pažljivo vaga svaki potez. Jer jednom kada se pokrene mehanizam kolektivne odbrane, teško ga je zaustaviti.
A u regionu koji je već pun tenzija, jedna odluka zaista može promijeniti cijeli Bliski istok.
