Profesor iz Katara upozorava: Iran ima stratešku prednost, Izrael ne može dugo izdržati!

Kako se sukob između Izraela i Irana sve više rasplamsava, postaje jasno da ovaj rat daleko nadilazi okvire klasične vojne konfrontacije – on je geopolitički, ideološki i psihološki. Upravo to tvrdi Muhanad Seloom, docent na Institutu za postdiplomske studije u Dohi, koji je u razgovoru za Al Jazeeru razotkrio dublje slojeve trenutne krize na Bliskom istoku.

Iako Izrael, kako kaže Seloom, ima očiglednu tehnološku prednost, to ne znači i automatsku nadmoć u ovom ratu. Suprotno, upravo se u toj neravnoteži krije i ključna slabost izraelske pozicije. Izrael dominira u vazdušnom prostoru, gotovo potpuno nadzirući nebo iznad Irana, ali – kako ističe stručnjak – Iran je teritorijalno 70 puta veći od Izraela, što već sada ozbiljno komplikuje izraelske vojne operacije i strategiju udara.

“Iranci imaju kapacitet da podnesu mnogo više. Oni su izdržljiv narod, naviknut na pritiske, sankcije i ratne uvjete. Imaju vlastita oružja koja mogu nanijeti ozbiljnu štetu Izraelu,” upozorava Seloom.

Dodaje da Izrael nema luksuz vremena i da je u ovom trenutku očajnički potreban brz i odlučan uspjeh. Ekonomija Izraela već osjeća posljedice rata, a svakodnevni život građana sveden je na boravak u skloništima. Psihološki pritisak raste, a nacionalni moral oscilira.

“U ovom ratu, vrijeme ne radi za Izrael. Ako se rat produži, gubi kontrolu ne samo na frontu, već i kod kuće,” ističe on.

S druge strane, Iran je, kako kaže, već četiri decenije u vanrednom stanju – od iransko-iračkog rata, preko sankcija, do brojnih regionalnih intervencija. Zemlja funkcioniše u režimu otpora, s ekonomijom koja je odavno prilagođena izolaciji.

“Iran ima aktivne milicije u Libanu, Siriji i Iraku. Njegova mreža utjecaja funkcioniše kao produžena ruka režima, što mu omogućava asimetrično ratovanje. Izrael ne ratuje s Iranom samo direktno, već i s njegovim saveznicima koji djeluju iz sjene,” objašnjava Seloom.

On upozorava i na važnu lekciju iz napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine – izraelska protivzračna odbrana, iako sofisticirana, može biti preopterećena. Upravo tu taktiku sada koristi i Iran, kroz kombinaciju bespilotnih letjelica, raketa i cyber-napada.

“Gledamo dvije zemlje koje se u mnogo čemu razlikuju – jedna sofisticirana i tehnički moćna, druga otporna i ukorijenjena u strategiji izdržljivosti. Međutim, obje jedna drugu drže za vrat,” kaže on.

Seloom smatra da će naredne sedmice biti ključne. Ukoliko dođe do direktnog rata punog obima, posljedice neće biti lokalne – u opasnosti su Liban, Sirija, Irak, pa i šire područje Perzijskog zaljeva. Sukob bi mogao pokrenuti lančanu reakciju, destabilizujući cijeli region, od ekonomije do bezbjednosti.

I dok svijet gleda u pravcu Gaze i Teherana, jedan je zaključak sve jasniji: ovo nije običan rat. Ovo je borba modela opstanka – tehnologija protiv otpornosti, preciznost protiv brojnosti, arogancija protiv upornosti. A ishod te borbe daleko je od izvjesnog.