Šta Stoji Iza “Nepokolebljive Podrške” SAD Izraelu? Rizik Koji Ameriku Može Uvaliti u Novi Vatromet!

Marco Rubio slikom i riječima baca rukavicu Iranu — obećao je “apsolutnu”, “nepokolebljivu” podršku Izraelu u Gazi, uz otvorene prijetnje Teheranu.

No, iza ovih grandioznih riječi krije se mnogo više od diplomatske jeu d’esprit. Ovo nije samo politička igra – ovo je igra vatre čiji će plamen možda sagorjeti šire nego što iko misli.

Politička lažna dilema – Rubio stvara sliku: ili podržite Izrael u potpunosti, ili ste automatski protiv sigurnosti Zapada. To je forsiranje izbora koji odbacuje nijanse i kompromise.
Face

Upotreba jezika prijetnje – Govori o “maksimalnom pritisku” na Iran, o “neprihvatljivom riziku” nuklearnog Irana. Ova retorika služi da uplaši protivnike, ali i da mobilizira saveznike.
Face

Prikaz moralne superiornosti – “Narod Gaze zaslužuje bolju budućnost”; “Hamas mora biti eliminisan” – ovo su fraze koje sugerišu da su SAD i Izrael u poziciji spasitelja, dok su svi drugi (uključujući Iran) potencijalni zlikovci.
Face

Potiskivanje disonantnih informacija – Kritike Izraela zbog civilnih žrtava, humanitarne implikacije guši se, smanjuju se ili preskaču u službenim izjavama i medijskim objavama. Fokus je na sigurnost, prijetnji i potrebi za “akcijom”.
Face

Strah: ideja o nuklearnom Iranu, o prijetnji “koja može doprijeti preko granica” — tjera ljude da podrže ono što izgleda kao jedina opcija.

Solidaritet i nacionalizam: “Stoje uz Izrael”, “prijatelj bez presedana” – ovo stvara osjećaj kolektivnog identiteta i pritiska: ako nisi za nas, si protiv nas.

Moralna panika: predstava da je Hamas fundamentalni zlo, da su civili samo kolateralna šteta koja se ne može izbjeći; time se opravdava ekstremna akcija.

Bespomoćnost: kad čuješ da su sve alternative zatvorene, kada se problem predstavi kao “ili-ili”, mnogi se prepuštaju odluci koju im omogućuju drugi – bez sopstvene refleksije.

Upozoravajuća poruka

Ako SAD i njihovi saveznici nastave po ovakvom putu — bez kritičkog propitivanja, bez transparentnosti, bez poštovanja međunarodnog prava — ovo može voditi ne samo do širenja konflikta nego i do destabilizacije čitavog regiona, pa i globalno. Eskalacija, odmazda, reakcije koje se vraćaju kao bumerang — to su razorne posljedice koje se već naziru. Istina je da obećanja poput “eliminacije Hamasa” i “maksimalnog pritiska” nisu samo metafore, nego potencijalni okidači za nove ratove, izbjeglice, humanitarne krize.

Građani, novinari, političari: ne prihvatajte stvari zdravo za gotovo! Tražite precizne odgovore — šta zaista znače “maksimalni pritisak”? Ko plaća cijenu tog pritiska? Kakve su garancije da neće biti civilnih žrtava?
· Podržite nezavisne medije koji izvještavaju objektivno, koji ne prešućuju žrtve.
· Postavljajte pitanja predstavnicima vlasti: kakav angažman SAD ima u posljedicama?
· Aktivirajte se — potpišite peticije, učestvujte u javnim debata, zahtijevajte da se zaštiti međunarodno pravo.

Ne dopustite da vas zastraše, da vas navuku na jednosmjeran put — jer kad jednom pređete granicu, povratka nema.