Crkva, pa sinagoga, danas džamija: Priča kakva se rijetko viđa

Zgrada koja je promijenila vjeru, ali nikada svrhu: priča iz srca Londona..

U jednoj od najživljih ulica istočnog Londona stoji zgrada koja na prvi pogled izgleda kao stara protestantska crkva. Visoki prozori, jednostavna fasada, toranj koji podsjeća na crkveni zvonik. Ipak, iza tih zidova danas se čuje ezan, a vjernici skidaju cipele i klanjaju. To je Brick Lane Jamme Masjid – mjesto koje u sebi nosi gotovo tri stoljeća istorije, promjena i ljudskih sudbina.

Ova zgrada podignuta je davne 1743. godine. Prvobitno je služila kao crkva francuskim hugenotima, protestantima koji su pobjegli u Englesku bježeći od progona u Francuskoj. London im je tada bio sigurno utočište, a ova crkva više od obične građevine – bila je simbol novog početka.

Kako su se decenije mijenjale, mijenjao se i narod koji je živio u ovom dijelu grada. Krajem 19. vijeka, istočni London postaje dom brojnim jevrejskim porodicama koje su bježale od siromaštva i antisemitizma u istočnoj Evropi. Crkva tada prestaje da bude crkva i postaje sinagoga. Zidovi ostaju isti, ali molitve se izgovaraju na drugom jeziku.

Treća velika promjena dolazi u 20. vijeku. Nakon Drugog svjetskog rata, u London se doseljavaju muslimani iz Bangladeša, tada još uvijek siromašne i zanemarene zajednice. Godine 1976. zgrada biva zvanično pretvorena u džamiju. Dodan je minaret, unutrašnjost prilagođena islamskoj molitvi, ali spoljašnji izgled ostaje gotovo nepromijenjen. Upravo to danas zbunjuje mnoge prolaznike – zgrada izgleda kao crkva, ali živi kao džamija.

Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da zgrada nikada nije nasilno oduzeta niti oskrnavljena. Svaka promjena bila je rezultat vremena, migracija i potrebe ljudi za mjestom molitve. Uvijek je služila onima koji su dolazili kao stranci, izbjeglice, radnici i prognani.

Brick Lane Jamme Masjid danas nije samo džamija. Ona je svjedok istorije Londona, dokaz da se grad gradio na slojevima različitih kultura i vjera. Njeni zidovi pamte suze, nade i molitve ljudi koji su, bez obzira na vjeru, tražili isto – mir, sigurnost i osjećaj pripadnosti.

U svijetu punom podjela, ova zgrada tiho poručuje da se vjera može mijenjati, ali ljudska potreba za dostojanstvom i utočištem ostaje ista.

Izvor: londonist.com