ZAŠTO JE NAJVEĆI NAUČNIK ISLAMSKOG SVIJETA GLUMIO DA JE LUD: Tajna koju su VLADARI vijekovima skrivali
Ibn al-Hajtam, na Zapadu poznat kao Alhazen, bio je jedan od najbriljantnijih umova srednjeg vijeka.
Rođen 965. godine u Basri, stvorio je znanstveni opus od više od stotinu djela i otvorio put modernoj optici, astronomiji i matematici. U svijetu u kojem se nauka često podređivala autoritetima, on je radio upravo suprotno – prkosio je dogmama i provjeravao teorije kroz eksperiment.
Ali iza njegove ostavštine krije se još jedna, manje poznata priča: zašto je čovjek takve genijalnosti godinama glumio da je – lud?
GENIJE KOJI JE PROZREO OČNI VID
Antički Grci vjerovali su da oko ispušta nevidljive zrake koje “dodiruju” predmete. Ta ideja bila je toliko ukorijenjena da ju je malo ko imao hrabrosti osporiti. Alhazen je, međutim, sumnjao. Izvodio je eksperimente u zamračenim prostorijama, otkrivao ponašanje svjetlosti, proučavao leće, ogledala i lom svjetlosti. Upravo u jednoj takvoj sobi, probijajući malu rupu u paravanu, projicirao je obrnuti prikaz vanjskog svijeta na zid – preteču današnje tamne komore, temelja kasnije fotografije.
Njegov zaključak bio je revolucionaran: svjetlost ne dolazi iz oka, nego ulazi u njega. Predmete vidimo zato što se svjetlost odbija od njih. Ovaj uvid postao je kamen temeljac moderne optike i ključni doprinos razvoju teleskopa i mikroskopa stoljećima kasnije.
NAUČNIK KOJI JE OBRATIO POGREŠNOG VLADARA
Iako je važio za čovjeka visoke etike i znanja, Alhazen je napravio jednu fatalnu procjenu: vjerovao je da je egipatski kalif al-Hakim – iako hirovit i surov – ipak vladar koji cijeni nauku. U želji da impresionira moćnika, predložio je projekt koji je već tada djelovao nadljudski: regulisati tok Nila i izgraditi branu koja bi spriječila katastrofalne poplave i osigurala vodu u sušnim mjesecima.
Kalif je bio oduševljen. Sva sredstva bila su mu na raspolaganju. No kada je Alhazen stigao u Asuan, shvatio je ono što niko nije smio reći naglas: zadatak je tehnički nemoguć u uvjetima tog vremena. Materijala, radne snage i znanja naprosto nije bilo dovoljno. A vladaru poput al-Hakima priznati grešku značilo je – smrt.
PLAN ZA SPAS: PRAVITI SE LUD
Suočen s vlastitom pogreškom i tiraninom koji ne oprašta neuspjeh, Alhazen je smislio jedino moguće rješenje. Po islamskom pravu, “ludog” čovjeka nije se smjelo pogubiti. I tako je započela jedna od najneobičnijih epizoda u povijesti nauke: najveći optičar srednjeg vijeka odlučio se praviti – bezumnim.
Igrao je tu ulogu dvanaest godina. Dvanaest godina boravio je pod nadzorom, daleko od javnosti, navodno nesposoban za racionalno razmišljanje. Nije predavao, nije javno istraživao, nije putovao – ali je, prema nekim izvorima, tiho nastavljao raditi, bilježiti i razmišljati. Tek nakon smrti kalifa vratio se normalnom životu i ponovo se posvetio nauci.
LUDI GENIJ ILI GENIJ KOJI JE MORAO POLUDJETI?
Priča o Alhazenu otkriva surovu istinu o vremenu u kojem je živio: nauka je napredovala, ali vladari nisu uvijek željeli istinu – željeli su samo čuda. A kada čudo izostane, krivi postaje naučnik.
Ibn al-Hajtam je preživio jer je razumio prirodu moći jednako dobro kao i prirodu svjetlosti. Njegova “ludost” bila je, zapravo, najrazumnija odluka koju je mogao donijeti.
Danas, hiljadu godina kasnije, ovaj genije ne pamti se po dvanaest godina prisilne tišine, nego po genijalnim uvidima bez kojih moderna optika ne bi postojala. Njegov život ostaje podsjetnik: istinska nauka često nastaje uprkos vladarima, a ne zahvaljujući njima.
