Dirljiva objava iz Konjica: “Ko nema novca za terapiju, neka me pozove – dolazim besplatno”

Kad humanost pokuca na vrata: Šta nas uči gest mladog medicinara iz Konjica?
U vremenu kada se svakodnevno suočavamo s teškim vijestima, visokim cijenama zdravstvenih usluga i sve većim izazovima za najranjivije građane, jedan mladi medicinski tehničar iz Konjica podsjetio je javnost na nešto što se često zaboravi: ljudskost je i dalje tu, samo je treba neko pokrenuti, prenosi Crna-hronika.info..
Edi Balić, mladi zdravstveni radnik, ponudio je svoju stručnu pomoć starijima i bolesnima – potpuno besplatno. Bez formalnih kampanja, bez velikih riječi i bez interesa. Samo sa brojem telefona i spremnošću da dođe tamo gdje je potreban.
Njegova poruka bila je jednostavna, ali snažna: ako nemate novca za injekciju, terapiju ili osnovnu medicinsku uslugu, možete ga pozvati. Doći će, obaviti posao i otići – bez naknade i bez očekivanja.

Takav čin nije samo lična gesta. On otvara važno pitanje o tome kako funkcionira zdravstveni sistem na terenu, kako žive naši stariji sugrađani i koliko često se prepuštaju sami sebi. U društvu koje sve teže prati troškove života, Balićev potez pokazuje da pojedinac može popuniti praznine koje sistem ne stiže ili ne uspijeva popuniti.
Reakcije građana pokazale su koliko su ovakve inicijative potrebne. Brojne poruke podrške, pohvale i emotivni komentari iz Konjica i šire regije pokazuju da ovakvi postupci imaju mnogo širu vrijednost od same medicinske usluge. Oni vraćaju povjerenje – u ljude, u solidarnost, u ideju da zajednica može biti oslonac.
Naravno, ne može jedan mladi tehničar riješiti sve probleme zdravstvene dostupnosti. Ali može pokazati pravac. Može biti primjer da empatija nije luksuz nego temelj zdravog društva. I da su ponekad najvažniji heroji upravo oni koji rade u tišini, sa rukavicama na rukama i dobrom namjerom u srcu.
Ovaj gest iz Konjica nije priča samo o jednoj dobroj osobi. To je podsjetnik kakvo društvo želimo biti.
Pitanje je jednostavno: da li smo spremni prepoznati i podržati ovakve ljude – i možda sami napraviti prvi korak ka nečijem boljem danu?



