Prijavio korupciju, ostao bez posla i zdravlja: Sutra dženaza Emiru Mešiću
Smrt Emir Mešić u 41. godini nije samo lična tragedija jedne porodice, već i mračna dijagnoza sistema u kojem živimo.
Njegov životni put, od državnog službenika do najpoznatijeg prijavitelja korupcije u Bosni i Hercegovini, završio je prerano, ali je iza sebe ostavio uznemirujuće pitanje: kakvu poruku država šalje onima koji se usude govoriti istinu?
Mešićev slučaj razotkriva duboki raskorak između zakona „na papiru“ i stvarnosti u institucijama. Dobio je status zaštićenog prijavitelja korupcije, što bi u uređenim državama značilo institucionalni štit i profesionalnu sigurnost.
U Bosni i Hercegovini taj status se pokazao kao puka formalnost. Umjesto zaštite, uslijedili su pritisci, disciplinski postupci, degradacija i na kraju – otkaz. Sistem je reagovao instinktivno: ne da ispita navode o korupciji, već da eliminiše onoga ko ih je iznio.
Posebno zabrinjava sudska praksa u ovom slučaju. Presuda kojom je Mešić izgubio posao, pozivajući se na interni pravilnik institucije, a ne na zakon koji štiti zviždače, šalje opasnu poruku: u hijerarhiji pravde interni akti mogu biti jači od državnih zakona. Time je obesmišljena sama ideja pravne države i obeshrabren svako ko razmišlja da prijavi nezakonitosti.
Cijena koju je Mešić platio nije bila samo profesionalna. Gubitak posla, dugogodišnji pritisci i borba sa institucijama ostavili su trag i na njegovom zdravlju. Njegova smrt zato se doživljava kao simbol – simbol društva koje ne zna, ili ne želi, zaštititi one koji brane javni interes.
Emir Mešić danas se ispraća na vječni počinak, ali njegova priča ostaje kao upozorenje. Dok god prijavitelji korupcije budu ostavljeni sami, dok god budu kažnjavani umjesto zaštićeni, borba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini ostat će samo fraza u strategijama i izvještajima. Njegov slučaj nije izuzetak – on je pravilo sistema koji još nije odlučio da li mu je istina saveznik ili neprijatelj.
