Srbija zvanično najgora u regionu: Vučićeva retorika gurnula medije u crvenu zonu
Srbija više ne može govoriti o slobodi medija kao o sporednom problemu.
Prema najnovijem indeksu Reportera bez granica, zemlja je pala na 104. mjesto od 180 država, što je osam pozicija lošije nego godinu ranije. U regionu je najlošije rangirana, a to više nije samo loša statistika — to je slika sistema u kojem novinari sve češće rade pod pritiskom, uvredama, prijetnjama i fizičkim napadima,
Problem nije samo u tome što vlast ne voli kritičke medije. To postoji svuda. Problem nastaje kada najviši državni funkcioneri nezavisne novinare nazivaju neprijateljima, “tajkunima”, “teroristima” ili produženom rukom opozicije. Takav jezik nije obična politička svađa. Kada se to ponavlja svaki dan, poruka se spušta na teren: novinar više nije čovjek koji radi posao, nego meta koju “treba zaustaviti”.
Od riječi do nasilja
Brojevi pokazuju da se ta atmosfera već pretvorila u stvarne napade. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije evidentiralo je 63 napada na novinare i medijske radnike u 2025. godini, od čega 30 fizičkih i 33 verbalna napada. Uz to je zabilježeno i 23 prijave prijetnji putem telefona i društvenih mreža.
Još ozbiljniju sliku daju novinarska udruženja. Prema izvještaju Stalne radne grupe za sigurnost novinara, NUNS je u 2025. zabilježio 380 slučajeva ugrožavanja novinara i medija, uključujući 116 fizičkih napada. Tužilački podaci pokazuju da je broj predmeta u vezi s napadima na novinare porastao sa 65 u 2024. na 134 u 2025. godini, dok su fizički napadi porasli za više od 360 posto.
To nije normalna politička tenzija. To je znak da institucije ne štite dovoljno ljude koji rade posao od javnog interesa.
Zašto je ovo opasno za obične ljude
Sloboda medija nije luksuz za novinare. Ona je zaštita za građane. Kada se novinar boji pitati ko je odgovoran za korupciju, namješten tender, nesreću, policijsko nasilje ili zloupotrebu vlasti — tada običan čovjek ostaje sam.
Najveća opasnost nije samo u tome što neko napadne novinara. Još je opasnije kada društvo navikne da je to “normalno”. Danas je meta novinar koji pita neugodno pitanje. Sutra može biti profesor, student, radnik, ljekar ili bilo ko ko kaže ono što vlastima ne odgovara.
Zato pad Srbije na dno regionalne ljestvice nije samo problem medija. To je upozorenje da demokratija ne puca odjednom — prvo se ušutkaju oni koji govore naglas.
