Zelenski povlači historijski potez: Ukrajina se odriče NATO-a
Ova izjava Volodimira Zelenski predstavlja najozbiljniji politički zaokret Ukrajine od početka ruske invazije, ali i priznanje realnosti u kojoj rat ulazi u svoju četvrtu godinu bez jasnog vojnog ishoda.
NATO kao nedostižna garancija
Odricanje od članstva u NATO nije samo taktički ustupak u pregovorima, već tiho priznanje da Zapad – uprkos retorici – nikada nije bio spreman preuzeti rizik direktnog sukoba s Rusijom. Ukrajina je NATO upisala i u vlastiti ustav, što ovaj potez čini politički bolnim i simbolički teškim, ali istovremeno i pragmatičnim.
Zelenski time šalje poruku: ako vrata NATO-a ostaju zatvorena, tražimo nešto što ih može zamijeniti. No, problem je u tome što bilateralna sigurnosna jamstva, ma kako snažno formulirana, nikada ne nose istu težinu kao članak 5.
Kompromis koji liči na ruski cilj
Moskva je od početka rata tražila neutralnu Ukrajinu. Ovim signalom Kijev faktički ispunjava jedan od ključnih ruskih zahtjeva, iako bez formalnog priznanja teritorijalnih gubitaka. To otvara opasno pitanje: ako je NATO povučen s pregovaračkog stola, hoće li se sutra tražiti i ustupci po pitanju teritorija?
Za Vladimir Putin ovo je diplomatska pobjeda bez ispaljenog metka. Za Ukrajinu – pokušaj da se zaustavi rat iscrpljivanja koji sve više pogađa infrastrukturu i civilno stanovništvo.
Američki pritisak i evropska nervoza
Važan kontekst je i povratak Donalda Donald Trump na centralnu političku scenu. Njegov pristup – brz mir, čak i po cijenu ukrajinskih ustupaka – gura Kijev u defanzivnu poziciju. Slanje američkih izaslanika i razgovori u Berlinu pokazuju da Washington traži izlaz, ne nužno pravedno rješenje.
Evropa, predvođena Njemačkom i kancelarom Friedrich Merz, pokušava ublažiti američki pritisak i spasiti minimum ukrajinskog suvereniteta, ali bez vlastite vojne moći EU ostaje politički korektiv, ne odlučujući faktor.
Prekid vatre – ali kakav mir?
Ideja prekida vatre duž trenutnih linija fronta djeluje realistički, ali i opasno. Takav “zamrznuti konflikt” ostavlja Ukrajinu ranjivom i zavisnom od dobre volje garanata, dok Rusiji daje vrijeme za konsolidaciju i novu rundu pritiska.
Zelenski ne govori iz pozicije slabosti, već iz pozicije iscrpljene države koja traži najgori prihvatljiv ishod umjesto nedostižnog idealnog. Odricanje od NATO-a nije kapitulacija, ali jeste znak da se rat seli s bojišta u sivu zonu diplomacije, gdje male zemlje rijetko izlaze kao pobjednici.
Ključno pitanje ostaje: hoće li sigurnosna jamstva biti štit – ili samo odgoda sljedećeg rata?
