Vahida iz BiH danas priprema astronaute za Mjesec: Nevjerovatna priča.

Ima jedna priča koja me baš zadržala da razmislim.

Znaš kako je kod nas bilo poslije rata… odrasteš brzo, spustiš očekivanja, naučiš da ne sanjaš preveliko jer realnost te stalno vraća na zemlju. Većina nas je tako i formirala svoje snove – u nekim “sigurnim” okvirima, da ne razočaramo sami sebe.

E sad, ima jedna žena – Vahida Velić – rođena u Mrkonjić Grad. I isto tako je odrasla, u toj istoj realnosti. I zamisli, svemir joj uopšte nije bio nešto realno. Ono, više kao dječija priča nego nešto što možeš stvarno dotaći.

Ali nije odustala od znanja. Završila je Univerzitet u Sarajevu, mašinsko inženjerstvo, i krenula raditi kao i svi – projekti, klijenti, rješavanje problema. Nije to bila neka filmska priča, bez reflektora, bez “wow trenutaka”. Više ono: radiš, gradiš se, ideš naprijed, iako ni sam ne znaš gdje će te to odvesti.

I tu dolazi ono zanimljivo – taj njen put je doveo do Evropski astronautski centar, koji je dio Evropska svemirska agencija.

Ne kao astronaut. I to je ono što mi je baš jaka poruka.

Nije ona otišla gore u svemir, ali radi nešto bez čega astronauti ne mogu. Radi kao instruktor i dio tima za kontrolu leta. Znači, priprema ljude koji idu u svemir i učestvuje u misijama na Međunarodna svemirska stanica.

I sad dolazimo do onog “wow” momenta – radi na programu Artemis II.

To je ona misija gdje se ljudi ponovo vraćaju prema Mjesecu, prvi put nakon toliko godina. I ne pričamo o maloj stvari – to je praktično uvod u buduće misije prema Marsu.

Zamisli ironiju – kao dijete je, možda u šali, govorila “ja bih u svemir”. I život je nije odveo tamo kako je zamišljala, ali ju je doveo tačno u srce tog svijeta.

I meni je tu najjača lekcija: ne moraš završiti tačno tamo gdje si mislio. Nekad završiš na mjestu koje je možda još važnije.

Jer realno, svi vide astronaute. Ali niko ne vidi ljude iza njih – koji ih treniraju, koji prate svaki njihov potez, koji rješavaju probleme kad stvari krenu po zlu.

I iskreno, kad pogledaš – možda je čak i veća stvar biti dio tog sistema nego samo lice misije.

Tako da, kad neko kaže “nije realno” ili “nije za nas” – očito da nije baš tako.

Nije ona imala ništa više od nas. Samo je išla dalje kad većina stane.

Više detalja na: bhfutures-foundation