Lift se otkačio dok je dijete bilo unutra..
Drama u Prokuplju: Lift se otkačio dok je dijete bilo unutra, mališan ostao zarobljen u podrumu
U jednom soliteru na Carini u Prokuplju odigrala se scena od koje svakom roditelju zastane dah.
Lift u kojem se nalazilo dijete, prema prvim informacijama, otkačio se nakon što je pukla jedna od sajli. Sve se dogodilo oko 17 sati, a dijete je, srećom, prošlo bez povreda.
Ipak, ono što se desilo bilo je dovoljno da uznemiri cijelu zgradu.
Prema riječima stanara, lift je pao u podrum, a dijete je ostalo zarobljeno unutra. U panici je vikalo i udaralo, pokušavajući dozvati pomoć. Komšija je čuo lupanje i dozivanje, nakon čega su stanari shvatili da se dogodilo nešto ozbiljno. Ubrzo su pozvani vatrogasci, koji su izvukli dijete iz lifta.
“Bilo je strašno, svi smo se potresli”
Jedna stanarka ispričala je da se u zgradi čulo lupanje, ali da ljudi u prvom trenutku nisu znali šta se dešava. Tek kasnije su shvatili da je to bio zvuk lifta koji udara o zidove, ali i dijete koje pokušava privući pažnju.
Stanari pretpostavljaju da je velika sreća u tome što je lift u trenutku kvara bio na nižem spratu, pa nije stigao razviti veću brzinu. Da se sve dogodilo s viših spratova, posljedice su mogle biti mnogo teže.
Zgrada u kojoj se drama dogodila ima deset spratova i važi za najveću u Prokuplju. Izgrađena je još šezdesetih godina prošlog vijeka, što odmah otvara pitanje održavanja starih liftova i sigurnosti ljudi koji ih svakodnevno koriste.
Kad se stara zgrada održava “dok ne pukne”
Ovakve nesreće uvijek nas podsjete na jednu ružnu naviku: mnoge stvari se ne popravljaju dok ne bude kasno. Liftovi, instalacije, fasade, stepeništa — sve to godinama “nekako radi”, dok se jednog dana ne desi kvar koji može nekome ugroziti život.
Najgore je što se opasnost često vidi unaprijed. Lift škripi, trza, vrata se teško zatvaraju, stanari se žale, ali se sve odgađa jer “nema para”, “nije hitno” ili “radit će još malo”.
A onda dijete ostane zarobljeno u liftu koji je pao.
Ovdje je najvažnije da je mališan živ i nepovrijeđen. To je ogromna sreća. Ali sreća ne smije biti sistem zaštite. Ne može se sigurnost djece, stanara i starijih ljudi oslanjati na to da će “ovaj put dobro završiti”.
Nadležni moraju utvrditi kada je lift posljednji put pregledan, ko je bio zadužen za održavanje i da li je kvar mogao biti spriječen. Jer ako se sada sve završi na rečenici “dobro je, dijete nije povrijeđeno”, onda se ništa nije naučilo.
Liftovi u starim zgradama ne smiju raditi na sreću — jer sreća jednom zakasni.
