Iran upozorio UAE i SAD: “Ne dajte da vas uvuku nazad u blato sukoba”
Hormuz opet gori: Iran upozorio SAD i UAE da ne guraju krizu u još dublji haos
Kad se velike sile nadmudruju na moru, običan čovjek to na kraju plati na pumpi, u prodavnici i kroz strah od novog rata. Hormuški tjesnac nije samo komad vode negdje daleko — to je jedan od najvažnijih prolaza za svjetsku naftu i plin. Zato svaka raketa, svaka prijetnja i svaka “operacija slobode” tu zvuči kao šibica bačena u bure benzina.
Prema pisanju Indexa, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poručio je da događaji u Hormuškom tjesnacu pokazuju kako “nema vojnog rješenja za političku krizu”. Izjava je došla nakon navodnog incidenta u tom ključnom morskom prolazu, ali informacije se potpuno razilaze: iranski mediji tvrde da je pogođen američki ratni brod, dok američka vojska to negira i kaže da nijedan brod američke mornarice nije pogođen.
Svi tvrde da se brane, a svi dižu temperaturu
Američka strana tvrdi da pokušava ponovo otvoriti plovni put i sigurno provesti brodove kroz Hormuz u okviru operacije koju je Trump nazvao “Projekt Sloboda”.
Reuters navodi da su američke snage u toj operaciji uništile iranska mala plovila i presrele rakete i dronove, dok Iran osporava američke tvrdnje.
Iran, s druge strane, šalje poruku da SAD i Ujedinjeni Arapski Emirati ne smiju dozvoliti da ih “zlonamjerni akteri” uvuku nazad u blato sukoba.
Araghchi je posebno ismijao američku operaciju, poručujući da je “Project Freedom” zapravo slijepa ulica.
Ovdje je problem što obje strane govore jezikom “mi samo štitimo stabilnost”, a u praksi svaka nova vojna akcija povećava šansu da neko pogriješi, pogodi pogrešan cilj ili natjera drugu stranu da odgovori jače nego što je planirala.
Mentalitet sile: prvo stisni pesnicu, pa pričaj o miru
Psihološki gledano, ovo je klasična igra ponosa, straha i dokazivanja. Iran ne želi izgledati kao zemlja koja se povlači pod pritiskom. SAD ne želi izgledati kao sila koja ne može kontrolisati najvažniji pomorski prolaz.
UAE ne želi biti nemoćna meta u tuđem sukobu. I tako svi moraju pokazati zube.
To je najopasniji mentalitet u politici: kad lideri više brinu kako će izgledati pred svojima nego šta će se desiti ljudima ako stvar izmakne kontroli.
Moj stav je jasan: ovo nije trenutak za ratničko nadmetanje. Ako se pregovori zaista vode uz posredovanje Pakistana, onda je svaka vojna demonstracija dodatno guranje prsta u oko. Ne možeš jednom rukom nuditi pregovore, a drugom rukom slati brodove, rakete i prijetnje.
To je kao kad se dvojica komšija svađaju oko međe: jedan kaže “hajde da mirno riješimo”, a drugi već dovodi bagere i rodbinu s motkama. Tu mir postaje samo riječ za publiku.
Najgore je što se ovakve krize ne zaustavljaju lako. Jedan incident može postati povod. Jedna lažna informacija može zapaliti tržišta. Jedan pogođen brod može otvoriti vrata većem sukobu.
Obični ljudi tu ne odlučuju ništa, ali posljedice osjete prvi: gorivo skuplje, roba skuplja, ekonomija nervozna, a svijet opet živi od vijesti do vijesti.
Kad države počnu dokazivati snagu tamo gdje bi morale pokazati razum, mir više ne zavisi od mudrosti — nego od toga ko će prvi izgubiti živce.
Izvor: Index.hrr Reuters/AP izvještaji
