Šta se krije u proteinskom prahu? Testiranja pronašla tragove teških metala
Proteinski prah nije uvijek bezazlen: nova testiranja otvorila ozbiljna pitanja
Nije svaki “zdravi” proizvod automatski čist
Proteinski prah mnogi danas koriste kao da je obična hrana. Jedni ga piju poslije treninga, drugi jer nemaju vremena za normalan obrok, treći jer vjeruju da tako čuvaju mišiće i zdravlje. Ali nova nezavisna testiranja ponovo su otvorila pitanje koje se često gura pod tepih: šta se, osim proteina, još nalazi u toj mjerici?
U pojedinim proteinskim prahovima i dodacima ishrani pronađeni su tragovi teških metala, uključujući olovo, kadmij, arsen i živu. To ne znači da je svaki proizvod opasan niti da treba odmah baciti sve suplemente iz kuće. Ali znači da potrošač više ne smije slijepo vjerovati lijepoj ambalaži, sportskim slikama i velikim obećanjima.
Posebno su pod lupom proizvodi biljnog porijekla, kao što su proteini od riže, graška, soje ili proizvodi s kakaom. Razlog je jednostavan: biljke iz zemlje upijaju minerale, ali mogu upiti i nepoželjne metale ako je zemljište zagađeno ili prirodno bogato tim elementima. Kontaminacija može doći i kasnije, tokom prerade, skladištenja ili proizvodnje.
Problem nije panika, nego svakodnevna upotreba
Najveća greška bila bi praviti paniku i govoriti da su svi proteinski prahovi otrov. To nije tačno. Ali jednako je pogrešno praviti se da problem ne postoji.
Consumer Reports je u novijim testiranjima upozorio da je olovo bilo glavni metal koji se pojavljivao kao problem, dok je Clean Label Project ranije naveo da su biljni, organski i čokoladni proteinski prahovi u prosjeku češće imali veće vrijednosti pojedinih metala. FDA također navodi da arsen, olovo, kadmij i živa mogu završiti u hrani i suplementima kroz okoliš i proizvodne procese.
Za čovjeka koji povremeno popije protein poslije treninga rizik nije isti kao za nekoga ko ga pije svaki dan, godinama, često i više puta dnevno. Posebno oprezni trebaju biti djeca, trudnice, dojilje i ljudi koji već imaju zdravstvene probleme. Njima suplementi ne bi trebali biti “na svoju ruku”, nego uz savjet stručne osobe.
Dobra vijest je da se tržište mijenja. Sve više potrošača traži dokaze, a ne samo reklamu. Ozbiljniji brendovi sve češće nude nezavisna laboratorijska testiranja, certifikate i rezultate po serijama proizvoda. To je pravac koji treba podržati.
Najpametniji savjet je jednostavan: protein prvo tražite u pravoj hrani — jajima, ribi, mesu, mliječnim proizvodima, mahunarkama, orašastim plodovima. Prah neka bude dodatak kad zaista treba, a ne zamjena za život i normalnu ishranu.
Poruka je jasna: nije problem u jednoj mjerici proteina. Problem je kad čovjek vjeruje reklami više nego sastavu, laboratoriji i zdravom razumu.
Izvori informacija: Consumer Reports, Clean Label Project, FDA, Harvard Health.
