Godine 1922, tokom boravka u Tokiju, Albert Einstein je saznao da će dobiti Nobelovu nagradu za fiziku.
Kada mu je hotelski dostavljač donio pošiljku, nije imao novca za napojnicu, pa mu je umjesto toga dao dva papira na kojima je zapisao kratke poruke. Uz osmijeh je rekao da bi jednog dana mogle vrijediti više od obične napojnice.
Pokazalo se da je bio u pravu. Ti papiri su decenijama kasnije prodani na aukciji za oko 1,5 miliona dolara, ali njihova najveća vrijednost nije u novcu nego u porukama koje nose.
Na prvom papiru Einstein je napisao da miran i skroman život donosi više sreće od neprestane potrage za uspjehom koja je često praćena brigama i nemirom. Time je poručio da istinska sreća ne mora biti povezana s bogatstvom, statusom ili slavom, već s unutrašnjim mirom i jednostavnošću.
Na drugom papiru stajala je poznata misao: „Gdje ima volje, ima i načina.“ Njome je naglasio važnost upornosti i odlučnosti u ostvarivanju ciljeva.
Zajedno, ove dvije poruke čine svojevrsnu Einsteinovu životnu filozofiju: težiti svojim snovima i ciljevima, ali ne po cijenu vlastitog mira i zadovoljstva. Uspjeh ima smisla samo ako čovjek pritom ne izgubi ono što ga čini istinski sretnim.
