Ghalibaf otkrio šta se dešavalo iza zatvorenih vrata: Iran tvrdi da je preko Trumpa zaustavio Netanyahua i spasio Bejrut
Dok se javnosti predstavljala priča o pregovorima, diplomatskim porukama i velikim dogovorima, iza kulisa se, prema tvrdnjama iranskog zvaničnika Mohammada Baghera Ghalibafa, vodila mnogo ozbiljnija igra.
Ghalibaf, predsjednik iranskog Parlamenta i jedan od ključnih ljudi u pregovaračkom procesu, otvoreno je poručio da Iran nije sjedio za stolom kao poražena strana, nego kao država koja je, kako tvrdi, pregovarala s pozicije sile.
Njegova poruka bila je jasna: pregovori bez moći ne znače ništa.
Prema njegovim riječima, Iran je u ovom procesu dobio mnogo više diplomatijom nego što bi mogao ostvariti samo vojnom akcijom. Ali ta diplomatija, kako tvrdi, nije bila običan razgovor za stolom. Bila je nastavak borbe drugim sredstvima.
Najviše pažnje privukla je njegova tvrdnja o ulozi Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua tokom napada na predgrađe Bejruta, poznato kao Dahijah. Ghalibaf tvrdi da je Iran, nakon izraelskih udara, uputio direktan ultimatum Sjedinjenim Američkim Državama: ili će napadi prestati, ili slijedi žestok odgovor.
Nakon toga, prema njegovoj verziji događaja, Trump je morao javno reagovati i poručiti Netanyahuu da se napadi na Dahijah odmah zaustave.
Ako su ove tvrdnje tačne, onda se iza velikih diplomatskih osmijeha vodila brutalna politička trgovina: s jedne strane pregovori, s druge prijetnje, pritisci i vojna spremnost.
Ghalibaf je posebno naglasio da Iran nema povjerenja u Washington, čak ni ako se postigne konačni sporazum i potvrdi rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a.
“Naša jedina garancija je moć Irana”, poručio je.
Ta rečenica možda najbolje opisuje iranski pogled na cijelu situaciju. Za Teheran, papir vrijedi samo onoliko koliko iza njega stoji sila. Potpis može biti prekršen, obećanje može biti zaboravljeno, ali vojna i politička moć ostaju jedina stvar koju protivnik ozbiljno razumije.
Posebno je zanimljivo i Ghalibafovo priznanje da nije želio voditi pregovore s Trumpom. Razlog je atentat na Qasema Soleimanija, za koji direktno optužuje Trumpa.
“Mislite li da mi je bilo lako sjesti i finalizirati tekst s takvom osobom?”, rekao je Ghalibaf.
Upravo tu leži najveći paradoks cijele priče. Ljudi koji se politički i lično ne podnose, na kraju su morali sjesti za isti sto. Ne zato što su htjeli, nego zato što ih je realnost natjerala.
A Bliski istok je još jednom pokazao da se tamo mir ne rađa iz povjerenja, nego iz straha od sljedećeg rata.
Izvor: Klix.ba
