Federacija BiH: Dogovor koji je zaustavio rat, ali nikada nije donio pravi mir među politikama
Kako piše Večernji.hr, rasprava o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorila staro pitanje: kako je nastala Federacija BiH, zašto je Franjo Tuđman pristao na gašenje Herceg-Bosne i zašto se taj ustavni model već tri decenije doživljava kao izvor stalnih političkih sukoba.
Ovo nije mala tema. Nije ni tema za navijanje. Jer kada se spomenu Herceg-Bosna, Washingtonski sporazum, Federacija, Hrvati, Bošnjaci i “građanska BiH”, odmah se pale stare rane. Jedni tvrde da su Hrvati u Federaciji politički preglasani i svedeni na ukras. Drugi tvrde da je svako dodatno etničko zaokruživanje put prema novim podjelama. A narod, kao i obično, živi između velikih parola i malih plata.
Federacija je nastala kao hitno gašenje požara
Federacija BiH nije nastala u mirnom kabinetu, uz kafu i dugoročni plan. Nastala je u ratu, pod pritiskom, u trenutku kada je trebalo zaustaviti hrvatsko-bošnjački sukob i stvoriti zajednički front pred nastavak pregovora o miru.
Zato nije čudo što mnogi i danas kažu da je to bilo “vjenčanje pod pritiskom”. Hrvati i Bošnjaci morali su sjesti za isti sto, iako je nepovjerenje već bilo duboko. Washingtonski sporazum zaustavio je jedan rat, ali nije riješio sve razloge zbog kojih je taj rat buknuo.
Tuđman je, prema ovom tumačenju, pristao na gašenje Herceg-Bosne jer je Hrvatska bila pod snažnim međunarodnim pritiskom, a istovremeno je računala da će kroz Federaciju i posebne odnose s Hrvatskom zaštititi politički položaj Hrvata u BiH. Problem je što se mnogo toga što je tada obećavano ili zamišljano nikada nije ostvarilo onako kako su Hrvati očekivali.
Ustavna zamka ili jedini mogući kompromis?
Danas mnogi hrvatski političari tvrde da je Federacija postala ustavna zamka za Hrvate. Njihov glavni argument je da Hrvati formalno jesu konstitutivan narod, ali da u praksi često ne mogu sami birati svoje legitimne predstavnike.
S druge strane, bošnjačke stranke uglavnom strahuju da bi svako novo etničko crtanje izbornih jedinica vodilo prema daljoj podjeli zemlje. Za njih je jačanje građanskog principa put prema funkcionalnijoj BiH, dok Hrvati u tome često vide opasnost da ih brojniji narod politički nadglasa.
I tu je suština problema: jedni traže zaštitu naroda, drugi zaštitu države. A bez dogovora o oba principa, BiH stalno ostaje u istom začaranom krugu.
Istina je da sistem ne radi kako treba
Može se neko slagati ili ne slagati s prijedlogom trećeg entiteta, hrvatske izborne jedinice ili novog modela Federacije, ali jedno je teško osporiti: sadašnji sistem proizvodi stalne krize. Ako jedan narod godinama ponavlja da se osjeća politički prevarenim, to se ne može vječno gurati pod tepih.
Ali isto tako, rješenje ne može biti u vrijeđanju Bošnjaka, oživljavanju ratnih parola ili pričama koje zvuče kao povratak u devedesete. BiH je već preskupo platila takvu politiku.
Ako se želi pravedan dogovor, mora se priznati i hrvatski strah od preglasavanja i bošnjački strah od novih teritorijalnih podjela. Sve drugo je samo nastavak iste igre u kojoj političari skupljaju poene, a obični ljudi odlaze iz zemlje.
Na kraju, Federacija BiH je zamišljena kao kuća za dva naroda i sve građane. Problem je što se predugo ponaša kao kuća u kojoj se stanari ne mogu dogovoriti ni oko ključa, ni oko pravila, ni oko toga ko kome gasi svjetlo.
Izvor: Večernji.hr / dostupni javni izvori o Washingtonskom i Daytonskom sporazumu
