Užas u Beču: Državljanin BiH uprkos zabrani prilaska navodno izbo bivšu partnericu..
Austrijska policija pokrenula je potragu za 45-godišnjim državljaninom Bosne i Hercegovine koji se sumnjiči da je u bečkom Liesingu brutalno napao svoju bivšu partnericu, i to uprkos postojećoj zabrani prilaska.
Prema pisanju austrijskog OE24, napad se dogodio u ponedjeljak uvečer u vešernici stambene zgrade. Osumnjičeni je, prema dosadašnjim informacijama iz istrage, navodno sačekao 44-godišnju ženu, savladao je i ugurao u prostoriju, gdje ju je fizički napao i više puta ranio nožem. Nakon toga je pobjegao u nepoznatom pravcu.
Žena je, iako teško povrijeđena, uspjela dozvati komšinicu, koja je odmah pozvala pomoć. Ekipa bečke hitne službe pružila joj je medicinsku pomoć na licu mjesta, nakon čega je prevezena u bolnicu. Dalju istragu vodi Pokrajinsko kriminalističko odjeljenje Beča, ispostava Jug.
Zabrana prilaska nije smjela ostati samo papir
Prema dostupnim informacijama, ovo nije bio prvi problem u tom odnosu. Austrijski mediji navode da je osumnjičeni i nakon raskida više puta prijetio bivšoj partnerici, te da je između njih već postojala zabrana prilaska. Upravo taj detalj cijeli slučaj čini još ozbiljnijim.
Kada neko ima zabranu prilaska, to znači da je opasnost već ranije prepoznata. Zato se javnost s pravom pita: kako zaštititi žrtvu u periodu nakon prijave, kada nasilnik često postaje još opasniji?
Ovakvi slučajevi se ne smiju nazivati “ljubavnom dramom”, “porodičnom svađom” ili “tragedijom iz strasti”. Ovo je nasilje. Tačka. Bivša partnerica nije ničije vlasništvo, raskid nije poziv na osvetu, a prijetnje se ne smiju shvatati kao “prazne riječi”.
Poruka koja mora ostati nakon ove vijesti
Važno je reći i ovo: činjenica da je osumnjičeni državljanin BiH ne smije biti povod da se krivica lijepi cijelom narodu. Za nasilje odgovara pojedinac. Ali isto tako, svako društvo, pa i naše, mora prestati nalaziti izgovore za nasilnike.
Previše često se čuje: “Ma smirit će se”, “bio je ljubomoran”, “nije to mislio”, “nemoj ga prijavljivati”. Takve rečenice mogu biti opasne. Kada neko prijeti, prati, napada ili krši zabranu prilaska, to nije ljubav i nije slabost karaktera. To je ozbiljan alarm.
Žrtvama se mora vjerovati na vrijeme.
Komšije, porodica i prijatelji ne smiju okretati glavu. Institucije moraju reagovati prije nego što bude kasno, a zabrane prilaska moraju biti praćene konkretnom zaštitom.
Nasilje nad ženama ne počinje uvijek nožem. Često počinje kontrolom, prijetnjama, ponižavanjem, uhođenjem i rečenicom: “Ako nećeš biti moja, nećeš ničija.”
Zato je najvažnija poruka: prijetnje se prijavljuju odmah. Nasilje se ne trpi. A društvo koje štiti nasilnika šutnjom, sutra može oplakivati žrtvu koju je moglo zaštititi.
Izvori: Crna Hronika, OE24.
