Erdoğan ne planira otići: U Turskoj se sprema pravni manevar za još jedan mandat
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, jedan od najdugovječnijih lidera u modernoj evropskoj politici, očito ne planira napustiti vlast 2028. godine bez borbe. Iako važeći ustav Turske ograničava predsjedničke mandate, iz vladajućih krugova sve otvorenije stižu poruke da bi Erdoğan mogao ponovo biti kandidat.
Glasnogovornik vladajuće Stranke pravde i razvoja, AKP-a, Ömer Çelik, poručio je da kandidat vladajućeg Narodnog saveza na narednim predsjedničkim izborima ostaje Recep Tayyip Erdoğan. Time je praktično otvorena nova velika politička bitka u Turskoj: kako čovjek koji je već godinama na vrhu države može još jednom izaći pred birače?
Erdoğan je predsjednik Turske od 2014. godine, a prije toga je od 2003. bio premijer. Na posljednjim predsjedničkim izborima 2023. godine pobijedio je opozicionog kandidata Kemala Kiliçdaroğlua i osvojio novi mandat. Prema sadašnjem rasporedu, naredni izbori trebali bi biti održani najkasnije 2028. godine.
Problem za Erdoğana je ustav. Turski predsjednik, prema važećim pravilima, može biti izabran najviše dva puta. Ipak, postoji izuzetak koji sada pokušavaju iskoristiti njegovi pravni savjetnici: ako parlament prije isteka mandata donese odluku o obnovi, odnosno raspisivanju izbora, Erdoğan bi mogao dobiti mogućnost da se kandiduje još jednom.
Tu se otvara prostor za veliki pravni manevar. Mehmet Uçum, jedan od ključnih pravnih savjetnika turskog predsjednika, predložio je da se izbori održe ranije, u aprilu 2028. godine, uz tvrdnju da bi takav parlamentarni potez omogućio Erdoğanu još jednu kandidaturu bez direktne promjene ustava.
Drugim riječima, izbori ne bi morali biti dramatično pomjereni godinama unaprijed. Dovoljno je da budu proglašeni prijevremenim u pravnom smislu, pa bi se otvorila vrata za još jedan Erdoğanov pokušaj ostanka na vlasti.
Za svaki slučaj, u opticaju je i druga mogućnost: promjena ustava. Međutim, to je mnogo teži put. Za slanje novog ustava na referendum potrebno je 360 glasova u parlamentu, dok je za direktno usvajanje potrebno 400 glasova. Erdoğanova AKP i njeni saveznici nemaju sami dovoljno ruku, pa bi im bila potrebna podrška drugih političkih snaga.
Upravo zbog toga sve više pažnje privlači odnos vlasti prema prokurdskim političkim strukturama. Godinama su Kurdi u Turskoj bili pod velikim pritiskom, uz optužbe za separatizam i brojne sudske procese. Sada bi, međutim, njihovi glasovi mogli postati važni u mogućem ustavnom preslagivanju.
Politički trenutak je za Erdoğana osjetljiv. Opozicija mu sve ozbiljnije puše za vrat, a ekonomski problemi, inflacija i nezadovoljstvo dijela građana već dugo opterećuju njegovu vlast. Reuters je ranije pisao da je glavna opoziciona stranka CHP prolazila kroz ozbiljnu unutrašnju krizu i sudske potrese, što bi moglo ići u korist Erdoğanu pred izbore koji su planirani do 2028. godine.
U međuvremenu, Erdoğan pokušava pokazati da je i dalje nezaobilazan igrač na međunarodnoj sceni. Ankara se sprema za veliki NATO samit 7. i 8. jula, na kojem će učestvovati lideri svih 32 članica Alijanse. Očekuje se da će se razgovarati o sigurnosti, odbrambenoj potrošnji, Ukrajini, Gazi i ulozi Turske unutar NATO-a.
Za Erdoğana bi uspješna organizacija takvog samita bila važan politički kapital. Ako Turska pokaže da je ključni igrač NATO-a, a Erdoğan domaćin svjetskim liderima, to će vladajuća stranka sigurno koristiti kao dokaz da je upravo on čovjek koji Tursku drži u centru velikih svjetskih odluka.
U pozadini se ranije spominjalo i pitanje njegovog nasljednika. U pojedinim medijima sve češće se pojavljivalo ime njegovog sina Bilala Erdoğana, koji je postao vidljiviji u javnosti i pratio oca na važnim putovanjima. Ipak, najnoviji potezi vladajuće stranke pokazuju da plan za sada nije predaja vlasti nasljedniku, nego produžetak Erdoğanove vlastite političke ere.
Ovo više nije samo pitanje jedne kandidature. Ovo je test turskog sistema: da li ustavna ograničenja zaista ograničavaju vlast ili se mogu zaobići političkim i pravnim manevrima?
Erdoğan je već preoblikovao Tursku iz parlamentarne u predsjedničku republiku.
Sada bi mogao pokušati uraditi još jedan potez koji bi obilježio modernu historiju zemlje — ostati na vlasti i nakon roka za koji su mnogi vjerovali da će biti kraj njegove političke dominacije.
Ako uspije, Turska ulazi u novu fazu Erdoğanove ere. Ako ne uspije, prvi put nakon dugo vremena otvorit će se ozbiljno pitanje: ko dolazi poslije njega?
Izvori: Jutarnji list, Daily Sabah, Turkish Minute, Reuters, Al-Monitor.
