Češki predsjednik Petr Pavel poslao je jedno od ozbiljnijih upozorenja o ratu u Ukrajini: naredna dva mjeseca mogla bi biti presudna. Ne zato što će se rat magično završiti do septembra, nego zato što bi Vladimir Putin nakon ruskih parlamentarnih izbora mogao imati mnogo više prostora za poteze koje sada izbjegava zbog domaće javnosti.
Pavel, bivši general i nekadašnji predsjednik Vojnog odbora NATO-a, smatra da saveznici moraju iskoristiti naredne sedmice da pojačaju pritisak na Moskvu i istovremeno otvore prostor za mirovne pregovore. Njegova logika je jasna: prije izbora Putin ne želi donositi izrazito nepopularne odluke, posebno ne opću mobilizaciju. Nakon izbora, taj politički oprez može nestati.
Drugim riječima, Ukrajina nema “dva mjeseca da završi rat”, kako to zvuči u najdramatičnijim naslovima. Preciznije je reći: Zapad i Ukrajina imaju dva mjeseca da pojačaju pritisak i pokušaju natjerati Rusiju da pregovara prije nego što Moskva eventualno krene u novu eskalaciju.
PUTINOV PROBLEM NIJE SAMO FRONT
Pavel upozorava da se Rusija suočava s unutrašnjim problemima. Rat traje dugo, gubici su veliki, ekonomija osjeća pritisak, a ukrajinski dalekometni napadi sve češće pogađaju ciljeve duboko na ruskoj teritoriji. U posljednjim mjesecima Ukrajina je dronovima gađala rafinerije, energetska postrojenja i logističke tačke, što Rusiji stvara probleme daleko od samog fronta.
Zbog takvih udara rat se sve više vraća u rusku svakodnevicu. Više to nije samo televizijska priča o “specijalnoj operaciji” negdje daleko. Kada nestane goriva, kada se stvaraju redovi na pumpama, kada rafinerije gore, tada običan građanin počinje osjećati da rat ima cijenu.
I tu leži najveći Putinov strah.
Mobilizacija bi tu cijenu učinila još vidljivijom. Jedno je kada država regrutuje dobrovoljce, plaćenike, zatvorenike i siromašne ljude iz udaljenih regiona. Drugo je kada rat pokuca na mnogo šira vrata i kada se pitanje fronta približi običnoj ruskoj porodici.
IZBORI KAO POLITIČKI ŠTIT
Rusija u septembru održava izbore za Državnu dumu, prve takve izbore od početka pune invazije na Ukrajinu. Prema analizama, vlast očekuje dominaciju Jedinstvene Rusije, ali izbori ipak služe Kremlju kao važan politički ritual i pokazivanje kontrole.
Zato Pavel smatra da Putin vjerovatno neće povući najnepopularnije poteze prije 20. septembra. Ali poslije izbora, ako Kremlj zaključi da nema dovoljno ljudstva za nastavak rata ili novu ofanzivu, mobilizacija postaje realnija opcija. I nije samo Pavel taj koji upozorava na tu mogućnost. Nova Gazeta Europe je još u junu pisala da Kremlj razmatra novu rundu mobilizacije zbog sve težeg regrutovanja vojnika za rat u Ukrajini.
To ne znači da je mobilizacija sigurna. Ali znači da Zapad takav scenario mora ozbiljno uzeti u obzir.
NATO SHVATA DA UKRAJINI TREBA VIŠE VREMENA I ORUŽJA
Na NATO summitu u Ankari jedna od glavnih tema bila je jačanje ukrajinske protivzračne odbrane. Ukrajina već dugo traži više sistema i projektila za Patriot, jer se ruski balistički i raketni udari ne mogu zaustaviti dobrim željama i saopštenjima.
Reuters je objavio da je Volodimir Zelenski rekao kako je s SAD-om postignut politički dogovor o licenciranju i isporuci PAC-3 presretača za Patriot, uz očekivanje da dio opreme stigne u Ukrajinu vrlo brzo. Zelenski je naglasio i potrebu da se što prije pokrene domaća proizvodnja takvih sistema.
To je važan signal. Zapad polako shvata da Ukrajina ne može vječno zavisiti samo od sporih isporuka i političkih prepirki. Ako rat traje, Ukrajini treba industrijska sposobnost da sama proizvodi dio onoga što joj spašava gradove, infrastrukturu i civile.
Ali i tu postoji problem: proizvodnja ne raste preko noći. Pavel zato govori o potrebi da NATO unaprijed finansira i pripremi industriju, jer potražnja za protivzračnim raketama već sada znatno premašuje kapacitete proizvodnje.
PREGOVORI ILI VEĆI RAT
Pavelova poruka nije poziv Ukrajini da se preda. Nije ni poruka da Kijev mora prihvatiti bilo kakav mir po svaku cijenu. On je ranije upozoravao da bi loš mir za Ukrajinu imao posljedice za cijelu Evropu decenijama.
Suština je druga: Rusiju treba dovesti u poziciju da shvati kako nastavkom rata više gubi nego dobija. To se radi kombinacijom vojnog pritiska, sankcija, udara na logistiku, jačanja ukrajinske odbrane i diplomatskog kanala koji ostavlja prostor da Moskva izađe iz rata bez potpunog raspada slike koju prodaje svojoj javnosti.
Na papiru, to zvuči jednostavno. U stvarnosti, to je mnogo teže.
Putin ne želi izgledati poraženo. Ukrajina ne može prihvatiti mir koji znači nagradu agresoru. Evropa se plaši šireg rata. Amerika balansira između pomoći, izbora, unutrašnje politike i globalnih kriza. A rat svaki dan proizvodi nove mrtve, nova razaranja i novu mržnju.
Zato su Pavelove dvije sedmice, odnosno dva mjeseca, više upozorenje nego rok. To je poruka da se vrijeme sužava. Ako prije ruskih izbora ne bude ozbiljnog pritiska, poslije njih bi Kremlj mogao zaključiti da je vrijeme za još tvrđi kurs.
ŠTA TO ZNAČI ZA EVROPU
Evropa mora konačno prestati glumiti da će rat sam od sebe stati. Ako Ukrajina padne ili bude natjerana na ponižavajući mir, cijeli kontinent će živjeti u mnogo opasnijem svijetu. Ako Rusija zaključi da se agresija isplati, sljedeća kriza neće biti pitanje “da li”, nego “gdje”.
Zato NATO sada gura proizvodnju, protivzračnu odbranu i dugoročnu industrijsku spremnost. Rat u Ukrajini pokazao je ono što su mnogi zaboravili: moderna Evropa ima novac, ali nema dovoljno municije, raketa, skladišta i brzine. A u ratu brzina često znači život.
Pavel zato ne dramatizuje bez razloga. On govori kao vojnik koji razumije ritam rata i kao političar koji zna da Putin tempira poteze prema domaćoj sceni.
Najkraće rečeno: ako se Putin nakon izbora odluči za mobilizaciju, rat ulazi u novu, opasniju fazu. Ako Zapad sada pojača pritisak i Ukrajini da ono što joj treba, Moskva možda prvi put ozbiljno osjeti da nastavak rata više nije put do pobjede, nego do još većeg gubitka.
A to je jedini jezik koji Kremlj zaista razumije.
Ne molbe. Ne prazne rezolucije. Ne umor Evrope.
Samo pritisak koji boli.
Izvori: Jutarnji list, The Telegraph, Reuters, The Moscow Times, Nova Gazeta Europe, Liga.net.
