Smrt mladog policajca otvorila teška pitanja: Ko je Vasilija Lalovića označio kao nasilnika i jesu li optužbe ikada dokazane?
Smrt 33-godišnjeg policajca Vasilija Lalovića iz Srbije ponovo je otvorila raspravu o odgovornosti za javno optuživanje ljudi prije nego što se činjenice utvrde. Lalović je pronađen mrtav na području opštine Rudo u Bosni i Hercegovini, a policija je saopćila da je riječ o samoubistvu.
Nakon njegove smrti na društvenim mrežama ponovo su se pojavile tvrdnje da je učestvovao u premlaćivanju studenata i građana tokom policijske intervencije u Valjevu u augustu 2025. godine.
Njegov advokat Nikola R. Jovanović odbacuje te navode i tvrdi da Lalović u vrijeme spornog događaja uopće nije bio u Valjevu. To je tvrdnja njegovog pravnog zastupnika, a javnosti zasad nisu predstavljeni rezultati nezavisne istrage koji bi konačno utvrdili njegovu eventualnu ulogu u događajima.
Optužen na društvenim mrežama prije odluke institucija
Prema riječima advokata, nakon sukoba demonstranata i policije na internetu su počela kružiti imena, fotografije i lični podaci policijskih službenika koji su označavani kao odgovorni za prekoračenje ovlaštenja.
Među njima se našao i Lalović, pripadnik Policijske stanice Priboj. Jovanović tvrdi da su nakon objavljivanja njegovog identiteta uslijedile uvrede, prijetnje i poruke mržnje koje su trajale mjesecima.
Advokat navodi da ga je Lalović angažovao kako bi pravnim putem zaštitio svoje ime i dokazao da nije učestvovao u intervenciji za koju su ga optuživali. Tvrdi i da nadležne institucije nisu dovoljno brzo reagovale na prijave zbog prijetnji i javnog označavanja.
Međutim, važno je naglasiti da okolnosti njegovog samoubistva nisu javno utvrđene do mjere koja bi omogućila zaključak da su optužbe na društvenim mrežama direktno dovele do tragedije. Takvu vezu bez službenih nalaza ne bi trebalo predstavljati kao dokazanu činjenicu.
Ni policijska odgovornost ne smije ostati neistražena
Ovaj slučaj ne smije poslužiti za prikrivanje ili umanjivanje mogućeg policijskog nasilja tokom protesta. Svaka vjerodostojna prijava protiv policijskih službenika mora biti ispitana, a eventualni počinioci moraju odgovarati.
Ali jednako tako, niko ne bi smio biti proglašen krivim samo na osnovu fotografije, objave anonimnog profila ili hiljada komentara. Društvene mreže mogu pomoći u dokumentovanju zloupotreba, ali ne mogu zamijeniti istragu, dokaze i sudski postupak.
Problem nastaje kada se s opravdanog zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti pređe na objavljivanje imena, fotografija i ličnih podataka bez sigurnih dokaza. Tada borba protiv nasilja može prerasti u novo nasilje, usmjereno prema osobi čija odgovornost nije utvrđena.
Nakon tragedije uslijedili neprihvatljivi komentari
Jovanović je posebno osudio komentare u kojima su pojedinci slavili Lalovićevu smrt. Bez obzira na politički stav, odnos prema policiji ili mišljenje o protestima, slavljenje nečijeg samoubistva ne može biti prihvatljiv oblik javne rasprave.
Smrt Vasilija Lalovića sada zahtijeva dvije odvojene i ozbiljne provjere. Prva je utvrđivanje istine o policijskoj intervenciji u Valjevu i identitetu svih koji su eventualno prekoračili ovlaštenja. Druga je provjera ko je Lalovića javno označio, na osnovu kojih dokaza i jesu li nadležne institucije reagovale na prijavljene prijetnje.
Komentar
Ovaj slučaj pokazuje koliko je opasno kada društvene mreže istovremeno postanu policija, tužilaštvo i sud. Policajci ne smiju biti zaštićeni od istrage, ali ni građani ni policajci ne smiju biti javno osuđeni bez dokaza. Istina se ne utvrđuje brojem dijeljenja i ljutitih komentara, nego činjenicama.
Izvor: Blic, Oslobođenje, ATV
